Importance of open access self-archiving mandates for successful implementation of digital repositories

Digitalni repozitoriji predstavljaju temeljnu informacijsku infrastrukturu za omogućavanje otvorenog pristupa (engl. open access, OA) znanstvenim informacijama po principu tzv. „zelenog puta“ otvorenog pristupa. No, uspješno omogućavanje otvorenoga pristupa znanstvenim informacijama putem digitalnih repozitorija podrazumijeva i suradnju samih znanstvenika, od kojih se očekuje da samoarhiviraju određenu verziju svojeg rada u neki od digitalnih repozitorija, kao i da se pobrinu da zadrže pravo takve diseminacije vlastitog rada. Iako su mnogobrojne dobrobiti za same autore od osiguravanja otvorenoga pristupa vlastitim publikacijama, autori često izbjegavaju samoarhivirati svoje radove ako to nije od njih izrijekom zatraženo. Stoga je za uspješno poslovanje institucijskih i ostalih digitalnih repozitorija iznimno važno postojanje propisane obveze samoarhiviranja radova u digitalne repozitorije od strane samih autora, ali i postojanje određenih mehanizama provjere provođenja takvih obveza. U ovom će se radu prikazati stanje vezano uz obveze samoarhiviranja radova u digitalne repozitorije u otvorenome pristupu u Europskoj uniji, kao i u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na prvu obvezu samoarhiviranja radova u institucijski repozitorij na jednoj hrvatskoj znanstvenoj ustanovi – Institutu Ruđer Bošković.Digital repositories are a fundamental information infrastructure which enables open access (OA) to scientific information on the principle of so-called "green road". Success of digital repositories in providing OA to its content presumes cooperation of scientists/authors who are expected to self-archive a version of their work into digital repositories, as well as to ensure the retention of dissemination rights for their work. Although there are many benefits for the authors which self-archive their publications in OA, they often avoid it if it is not mandatory. Therefore, the existence of OA self-archiving mandates, but also the mechanisms for monitoring its implementation are crucial for the successful implementation of institutional and other digital repositories. This paper will present the current state regarding OA self-archiving mandates in the European Union, as well as in Croatia, with special emphasis on the first institutional OA self-archiving mandate at one Croatian scientific institution - the Ruđer Bošković Institute