Odnosi s javnošću u muzejima

Pojedinci i grupe oduvijek su stvarali odnose s drugima kako bi zadovoljili obostrane želje i potrebe. U današnjem kompleksnom društvu, stvorila se potreba za uspostavljanje i održavanje odnosa na višoj društvenoj, ekonomskoj i političkoj razini, te je zbog toga interakcija postala važno područje znanstvenih studija i profesionalne djelatnosti. Prvi tečaji za odnose s javnošću pojavili su se početkom 20.stoljeća, dok se u Hrvatskoj posao odnosa s javnošću razvio tek krajem stoljeća. Pri svojim početcima odnosi s javnošću su se uglavnom orijentirali na medije, no danas je njihovo područje puno šire. Odnosi s javnošću su postali jedno od najpoželjnijih zanimanja današnjice. Njihova glavna svrha je stvaranje i održavanje dobrih odnosa između određene institucije, organizacije ili pojedinca i njezinih tj. njegovih javnosti. Pomažu pri stvaranju i održavanju dobrog imidža, kvalitenom funkcioniranju organizacije, omogućuju da se pojedinac ili institucija istakne na ogromnom tržištu i tako postane konkurentniji. Muzeji bi kao institucije koje najviše ovise o javnoj potpori i svojim korisnicima, trebali imati dobro osmišljenu i organiziranu strategiju komunikacije s njima, što ured za odnose s javnošću čini izuzetno važnim za tu instituciju. Međutim, neformalno istraživanje postojanja odjela ili djelatnika za odnose s javnošću, provedeno u Zagrebu pokazalo je kako se ta muzejska funkcija ne smatra pretjerano relevantnom, za razliku od prakse svjetskih muzeja, koji sve više prepoznaju važnost odnosa s javnošću za uspješno poslovanje muzeja. Istraživanjem je obuhvaćeno 26 muzeja i galerija grada Zagreba, od kojih je samo jedan (Muzej suvremene umjetnosti) imao zaseban Odjel za odnose s javnošću. U Arheološkom muzeju i Muzeju za umjetnosti i obrt, postoje Odjeli za marketing i odnose s javnošću, koji spajaju te dvije funkcije, dok Galerija Klovićevi dvori unutar Službe marketinga i propagande djeluje kao referent i za odnose s javnošću. Neki od muzeja imaju zaposlene voditelje marketinga (Hrvatski prirodoslovni muzej, Hrvatski školski muzej, Muzej grada Zagreba), dok ostalih 18 muzeja i galerija nemaju odjel ili djelatnika koji se bavi odnosima s javnošću i/ili marketingom. Ovu temu sam odabrala jer kombinira vrlo dinamičnu profesiju PR-a temeljenu na mnoštvu različitih teorija i rad u muzeju koji kao institucija javne memorije doprinosi kulturi i promjenama u društvu. Ovaj će rad, sintezom i analizom literature, nastojati prikazati ulogu i ukazati na važnost i doprinos koji odnosi s javnošću imaju za muzeje