Riječ Božja u riječi hrvatskoj : mijene biblijske riječi od srednjovjekovlja do danas

U radu se tekst Lukina evanđelja o Isusovu odnosu s grješnicima (Lk 7, 36-50) u Hrvojevu misalu uspoređuje s drugim trima misalima: Illiricom 4, Misalom kneza Novaka i Ročkim misalom. Potom se analizira devetnaest suvremenih biblijskih prijevoda od prijevoda Franje Zagode iz 1925. do prijevoda do Varaždinske Biblije iz 2012. Usporedba je pokazala promjene i stalnosti biblijske riječi u Hrvata od srednjovjekovlja do danas. Tekst Hrvojeva misala donosi mnogo kraći tekst, poput nekoga izvještaja, bez suvišnih dodataka i opisa, iako i tu ima iznimaka. Hrvojev misal jezično je pomlađen u odnosu na ostala tri srednjovjekovna misala. Iako je to jezik kojim hrvatski narod nikada nije govorio, već ga je samo slušao u liturgiji i na njemu čitao u svojim knjigama, on je znatno lakše razumljiv suvremenu hrvatskomu čitatelju. Biblijski prijevod kojim se služi u današnjoj katoličkoj liturgiji rabi riječi: blagovati, pomast, predmnijevam, oprašta, uđoh i poljupca, dok se Hrvojev misal služi izrazima êlь, krizma, mʼnju, otpušćaetь, vnidь i celova. Hrvojev misal navodi da je farizej molio Isusa da bi jeo s njim, a biblijski prijevod Dude i Fućaka samo da je farizej pozvao Isusa da bi blagovao s njim. Nadalje, pisac Misala navodi da je grješnica čula da je Isus u farizejevu domu, a suvremeni tekst navodi da je za to doznala. U Hrvojevu misalu stoji da je farizej rekao u sebi (reče v sebě), a u suvremenu tekstu stoji da je farizej pomislio. Analizirajući razlike u biblijskim tekstovima napisanima vremenski udaljenima više od pola tisućljeća primjećuje se promjena biblijske riječi, ali zadržavanje autentičnosti sadržaja biblijskoga teksta i stila. Uočava se jezično jedinstvo, iako se hrvatski jezik govorio u više država zbog nacionalne razjedinjenosti