Komički elementi u dramama i maskeratama Nikole Nalješkovića

U ovome su diplomskome radu analizirani komički elementi u dramama i maskeratama jednoga od najzanimljivijih dubrovačkih renesansnih autora Nikole Nalješkovića. Nalješković je stvarao u 16. stoljeću, u vrijeme kada je Dubrovnik bio zasebna republika i središte kulturnoga zbivanja u Hrvatskoj. Pisao je ljubavnu i religioznu liriku te poslanice, ali je najpoznatiji po svojim dramama i maskeratama. Napisao je sedam dramskih tekstova od kojih se prva četiri smatraju pastoralama, peti i šesti su farse, a sedmi je tekst razvijenija farsa kojom je najavljena kasnija učena komedija. Dok je u pastoralama komika mjestimična, farse su u potpunosti komički tekstovi s mnoštvom humora te komičkih i grotesknih elemenata. Nalješković je napisao ciklus od dvanaest pokladnih pjesama, maskerati. Njegove su maskerate poznate po svojoj lascivnoj aluzivnosti koja opada prema kraju ciklusa. Komičnost je Nalješković u maskeratama postigao postupkom udvostručenja smisla pa tako većina maskerati ima dvije razine – doslovnu i prenesenu. Dok se na doslovnoj razini opisuju najbezazlenije aktivnosti, na prenesenoj su to opisi spolnoga čina i slični lascivni motivi. U ostala svoja djela Nalješković nije unosio previše komičkih elemenata – komika je prisutna još ponegdje u poslanicama