O glagolima s obveznom kontrolom u hrvatskome

Obligatory control refers to the relation of obligatory coreference between one of the arguments in the matrix clause and an unexpressed argument of the subordinate infinitive. This paper provides examples of subject and object control in Croatian that reveal significant differences between these two constructions. Subject control is understood as a purely syntactic relation, while the analysis of object control requires the introduction of semantic macroroles. The two constructions are therefore based on different basic principles, which results in various asymmetries with regard to restrictions on possible syntactic realizations. Moreover, the limitations on scope interpretation of temporal adverbs resulting from word order changes in object control constructions suggest that the two verbs in object control might form a tighter unit than those in subject control constructions.Obvezna kontrola označava odnos obvezne korefencije između jednog od argumenata u glavnoj surečenici i neizrečenog argumenta subordiniranog infinitiva. U ovom se radu na primjerima objektne i subjektne kontrole u hrvatskome otkrivaju i opisuju značajne razlike između ovih dviju konstrukcija. Subjektnu kontrolu smatramo isključivo sintaktičkim odnosom, dok je za analizu objektne kontrole potrebno uvesti pojam semantičkih makrouloga. Ove dvije konstrukcije, dakle, počivaju na različitim temeljnim načelima, posljedica čega su razne asimetrije koje proizlaze iz ograničenja mogućih sintaktičkih realizacija. Povrh toga, ograničenja u interpretaciji dosega vremenskih priloga kao rezultat promjena u redu riječi upućuju na zaključak da su glagoli u konstrukcijama s objektnom kontrolom sintaktički čvršće povezani od onih u konstrukcijama sa subjektnom kontrolom