Revolution, War and Peace: The Meaning of the 20th Century Beyond Eurocentrism

Od predmodernog narativa o translatio imperii, preko uloge grčko-perzijskih ratova i križarskih ratova u Hegelovoj filozofiji povijesti, svjetskopovijesno značenje velikih sukoba predstavlja jednu od glavnih tema svih refleksija o univerzalnoj povijesti. Nakon preuranjenih kvazihegelovskih i postmodernističkih teza o kraju povijesti i kraju filozofije povijesti, ova se tema nameće i pri suočavanju s nasljeđem 20. stoljeća. Hegemonska zapadnjačka rekapitulacija tog razdoblja ovisi o pojmu totalitarizma, što u slučaju historijskog revizionizma znači ne samo optužbu protiv Oktobarske revolucije zbog pokretanja »međunarodnog građanskog rata«, nego i kritiku šireg revolucionarnog ciklusa započetog 1789. No revizionistički manevar djeluje jedino pod uvjetom eurocentrične optičke varke kojom zabacuje kolonijalizam kao ključnu dimenziju razvoja moderniteta. Također, u podcjenjivanju antiimperijalističkih borbi i zanemarivanju njihovih geopolitičkih uvjetovanosti treba tražiti i razloge neuspjeha suvremene ljevice. U ovom se radu na aktualne izazove nastoji odgovoriti pomoću osvrta na interdisciplinarnu filozofiju povijesti Domenica Losurda.Since premodern narratives on translatio imperii, across the role of the Greco-Persian Wars and the Crusades in Hegel’s philosophy of history, the world-historical meaning of great conflicts represents one of the main issues of universal history. After premature quasi-Hegelian and postmodernist theses on the end of history and the end of the philosophy of history, this theme obtrudes the confrontations with the legacy of the twentieth century. The hegemonic Western recapitulation of the period in question depends on the concept of totalitarianism. In the case of historical revisionism, this implicates not only the accusation against the October Revolution because of the launching of the “international civil war”, but even the critique of the wider revolutionary cycle initiated in 1789. However, the revisionist manoeuvre works only under the condition of Eurocentric optical illusion which throws back colonialism as the key dimension of the modern progress. Moreover, the reasons for the failures of the contemporary left ought to be sought in the underestimation or neglect of the anti¬imperialist struggles and their geopolitical conditions. This paper endeavours to respond to actual challenges by means of an overview of Domenico Losurdo’s interdisciplinary philosophy of history