ARTIKULACIJSKI NASUPROT FONOLOŠKOM POREMEĆAJU

Cilj ovog rada bio je istražiti imaju li sva djeca koja dolaze na logopedsku rehabilitaciju samo artikulacijske teškoće koje su uočene ili se radi o fonološkom poremećaju koji postoji na razini jezika, odnosno fonologije. Također, željeli smo ustanoviti postoje li u te djece teškoće u zahvaćanju, kratkoročnom zapamćivanju i auditivnoj obradi informacija, te kolika je učestalost "čistih" artikulacijskih, a kolika fonoloških poremećaja. Postavili smo dvije temeljne pretpostavke. Ako su artikulacijski poremećaji isto što i fonološki možemo očekivati da će ispitanici imati teškoća u percepciji, zapamćivanju i obradi obavijesti primljenih auditivnim putem. Ako se ti poremećaji razlikuju, ne očekujemo teškoće na zadacima za ispitivanje percepcije, auditivnog pamćenja i obrade. Uzorak je činilo 22 djece u dobi od 4,8 do 6,10, godina, koja su bila upućena na logopedsku dijagnostiku zbog poremećaja artikulacije. Primjenom različitih mjernih instrumenata dobili smo rezultate koji su pokazali da od ukupnog broja ispitanika samo 10 njih ili 45,5% nema nikakvih teškoća u kognitivnim sposobnostima te da se radi o artikulacijskim teškoćama. U 12 djece ili 54,5% možemo govoriti o teškoćama u ponavljanju koje su vrlo vjerojatno uzrokovane perceptivnim i memorijskim teškoćama. Na temelju dobivenih rezultata možemo pretpostaviti da su teškoće izgovora u fonološkom poremećaju, samo jedan najuočljiviji simptom šireg jezičnog poremećaja. Različitost uzroka tih vrsta poremećaja zahtijeva od stručnjaka temeljitost dijagnostike i odabir primjerenih, jezično ili motorički usmjerenih terapijskih pristupa