Preobražaji teorije blagostanja

U radu se ispituju preobražaji teorije blagostanja, s osloncem na društvenopovijesne i ideološke prilike koje su utjecale na promjene shvaćanja uloge države. Prvo se analizira ideja blagostanja u škotskom prosvjetiteljstvu, odnosno stara teorija blagostanja po kojoj država nije izvor blagostanja, već je to vlastiti interes. Ova prvobitna teorija blagostanja utemeljena je na učenju škotskih moralnih filozofa koji su, sukladno antropološkom skepticizmu, smatrali da je samoljublje ona antropološka karakteristika koja dovodi do društvenog napretka i da samo vlastiti interes može motivirati ljude da služe drugima. Kasnije, uslijed promijenjenih društvenih i političkih prilika, širenjem uvjerenja da je vladina djelatnost neophodna za slobodu i samorazvitak građana, polako se napušta laissez-faire liberalizam, a državni intervencionizam postaje ključni faktor osiguranja društvenog blagostanja. U tom smislu analiziraju se promjene u okviru liberalne tradicije u drugoj polovici XIX. i prvoj polovici XX. stoljeća. Zatim se detaljno ispituje institucionalizirana država blagostanja kao poseban oblik organizacije kapitalističkog društva poslije Drugog svjetskog rata, i njoj svojstvena moderna teorija blagostanja. Na kraju, prikazana je i kritika države blagostanja i samog pojma blagostanja oličena kako u djelu najpoznatijih predstavnika neoliberalnog vala, tako i u politikama konzervativno-liberalnih vlada 80-ih i 90-ih godina XX. stoljeća