INDIGENEITY IN CROATIAN CHILDREN′S LITERATURE

U radu se donosi pregled žanrovski raznolikih tekstova hrvatske dječje književnosti povezanih zavičajnom temom. Pojam se zavičajnosti, obilježen jezično-stilskim značajkama, istaknutom emocionalnošću te željom za osvješćivanjem zavičajnog identiteta (jezik, krajolik, običaji, prošlost) iščitava u dječjoj poeziji, slikovnicama, tipološki raznolikim pričama i pripovijestima. Književnoteorijskom i kulturološkom analizom utvrđena je kao zajednička osobina spoznaja o važnosti zavičajnog i regionalnog identiteta temeljenog na poznavanju i promicanju zavičajnih vrijednosti. Uočene su motivske, jezične, kompozicijske i stilske razlike u odabranim djelima, zasnovane na žanrovskim posebnostima. Autori najčešće u književnim tekstovima koriste autobiografski diskurs djetinjstva smještajući vlastita životna iskustva u zavičajni prostor. Osim pripovjedne realističnosti proizišle iz projekcije vlastitog djetinjstva, primjetno je veliko uplitanje bajkovitosti bliske dječjem čitatelju, ali i potrebi bajkovitog viđenja zavičaja. Zavičajne se teme najčešće ostvaruju prostornom topofilijom: od emotivnih opisa ruralnih i urbanih lokaliteta, preko povijesnih digresija, do pripovijedanja o važnim osobama koje su svojim životom i djelovanjem postali prepoznatljivim dijelovima zavičajnog identiteta i kulturne baštine određenog kraja. U jezičnom smislu, neki su od književnih tekstova realizirani standardnim jezikom, dok drugi koriste dijalekte, regionalne i mjesne govore kao sredstva pripadnosti određenom kraju promičući očuvanje zavičajnih dijalektoloških vrijednosti.The paper interprets selected genre of diverse texts that belong to Croatian children′s literature connected by the theme of indigeneity. The concept of indigeneity, characterized by linguistic-stylistic features, prominent emotionality and desire for the awareness of indigenous identity (language, landscape, customs, history) could be read to children recipients from children′s poetry, picture books, topologically diverse stories and tales. Literary theory and culture analysis have identified the importance of native and regional identity based on knowing and promoting native values and patriotism. Motive-related, linguistic, compositional and stylistic differences have been noticed in selected writings, all based on the genre specifics. In their literary texts authors mostly use autobiographical discourse of their own childhood and life experience connected to their homeland. Besides the narrative realism resulting from the projection of one\u27s own childhood, a significant interference of the elements of fairy-tales, as well as the need of mythical vision of the homeland have been noticed. Indigenous themes are usually realized through spatial topophilia: from emotional description of rural and urban localities, through historical digressions, to the narration about important persons whose life and work have become recognizable parts of the homeland identity and cultural heritage of a particular region. Linguistically, some of the literary texts are written in standard language, while others use dialects, regional and local speech as a means of determining the affiliation with a particular region and promoting the preservation of native dialectological values