Nepokorni povjesničari - Henryk Wereszycki (1898-1990) i Wacław Felczak (1916-1993)

Henryk Wereszycki, rođen 1898. u Lavovu, govorio je da pripada jednome od najsretnijih naraštaja poljskih povjesničara. Upravo je taj naraštaj izborio nezavisnost i ujedinio tri podijeljena područja u jedinstvenu državnu cjelinu, a nasljeđe „doba propasti“ preobrazio u vjeru da se može preživjeti svaki poraz. Za nezavisnost Poljske borio se od 1916. kao pripadnik legija, a 1920. sudjelovao je u ratu protiv boljševika te napokon u rujnu 1939. protiv Nijemaca. Smatran za „Austrijanca“ tridesetih, u svojim se Uspomenama šalio da je ta pogreška možda i opravdana jer je u stanovitom smislu „Altösterreicher, ili bivši Austrijanac, budući da sam bio rođen u Austriji i dvadeset godina živio kao podanik austrijskog cara“. U sveučilišnoj je sredini Wereszycki uživao autoritet izgrađen na besprijekornom integritetu ličnosti i znanstvenoj pouzdanosti“ (Janusz Pajewski), a smatrali su ga i za „jednu od najsjajnijih osoba naše humanistike“ (Stefan Kieniewicz) odnosno za „najistaknutijeg poznavatelja diplomatske povijesti 19. stoljeća“ (Adam Galos). S druge strane, biografija Wacława Felczaka, rođenoga 1916, oživotvorena iz istražnih dokumenata i drugih akata Ureda državne sigurnosti, mogla bi poslužiti kao scenarij za napet filmski triler. Mađarska je bila njegova ljubav od studentskih dana sve do smrti. Felczak je bio izvrstan poznavatelj povijesti Mađara i Slavena u Austro-Ugarskoj, a među studentima je bio optočen aurom tajnovitosti i slave zbog svoje herojske ratne prošlosti. Znali smo da je bio tajni emisar Podzemne Poljske, šef tatranskih kurira, a u Narodnoj Republici Poljskoj politički zatvorenik