KOGNITIVNA EFIKASNOST I NEKA OBILJEŽJA GOVORNE PRODUKCIJE U ŠESTOGODIŠNJAKA

U radu se analizira odnos varijabli kognitivne efikasnosti i govora prvo teorijski, a zatim empirijski, metodom faktorske analize. Ispitano je 106 šestogodišnjaka sa 15 kognitivnih testova (Ravenove obojene matrice, subtestovi Kodiranja i Rječnik iz WISC-a te 12 sub test ova iz Illinoiskog testa psiholing\u27ističkih sposobnosti) te su prikupljeni uzorci njihova govora sakupljeni tako da su djeca opisivala slike s prikazom svakidašnjih situacija i svoje ponašanje u situaciji poput one na slici. Govor je sniman te naknadno transkribiran i analiziran. Za svako ispitano dijete utvrđen je broj rečenica koje je ono izreklo odgovarajući na zadatak, prosječna dužina rečenice, te broj različitih imenica i pridjeva upotrijebljen za opis slike. Ove četiri govorne varijable i rezultati na 15 kognitivnih testova obrađeni su primjenom Hotellingove metode glavnih komponenata i četiri dobivene komponente rotirane su zatim u skladu s orthoblique metodom. Prosječna dužina rečenica koju smo interpretirali kao indikator sintaksičke složenosti pokazala je najveću različitost prema ostalim analiziranim varijablama. U manifestnom prostoru bila je pretežno u nultim korelacijama s ostalim varijablama, a u latentnom prostoru formirala je single-faktor, koji je bio u nultim korelacijama s ostalim latentnim dimenzijama. Ostale tri govorne varijable vezale su se za faktore verbalne, odnosno simboličke ekspresije upozoravajući i u sklopu faktorsko-analitičkog pristupa da se susret mišljenja i govora realizira u značenju (pojedinačnih riječi i fraza)