Notification as an element of the assignment of receivables

Radom se analizira notifikacija kao jedan od elemenata cesije i to u kontekstu hrvatskog i nekoliko drugih pravnih poredaka te u kontekstu primjene mjerodavnog prava s obzirom na odnose s međunarodnim elementom. Posebno su analizirane odredbe Konvencije UN o cesiji tražbina u međunarodnoj trgovini iz 2001. godine, Načela europskog ugovornog prava iz 2002. godine te UNIDROIT-ova načela za međunarodne trgovačke ugovore iz 2010. godine, s ciljem ukazivanja na sličnost uređenja notifikacije kako u europskim pravnim porecima, tako i na međunarodnom planu. Podredno, posebno se ukazuje na gospodarsku svrhu samog instituta cesije, ali i važnosti notifikacije u ostvarivanju te svrhe.This paper analyses notification as one of the elements of assignment in the context of the Croatian and several other legal orders, as well as in the context of the implementation of applicable law with regard to relations with an international element. Particular attention is devoted to the provisions of the 2001 UN Convention on the Assignment of Receivables in International Trade, the Principles of European Contract Law of 2002, and the UNIDROIT Principles of International Commercial Contracts of 2010, with the aim of pointing out the similarities of regulating notification both in European legal orders and on the international plane. Special attention is also given to the economic purpose of the very mechanism of assignment, and also to the importance of notification in achieving this purpose