IZGOVARANJE NEIZGOVORLJIVIH FONEMA

Neizgovorljivim fonemima zovemo one koji postoje u mentalnoj slici, ali su u položaju u kojem ih asimilacijski zakoni pri izgovaranju ne dopuštaju u cijelosti ili u nekim svojim obilježjima. Prigodan uzorak od 29 studenata fonetike dva puta je snimio u studijskim uvjetima izričaje koji su sadržavali /t/ i Id/ ispred frikativa /s/ i /š/ te ispred afrikata !c/ i /č, ć/. Tu bi se /d/ zbog izjednačavanja prema zvučnosti morao zamijeniti sa /t/, a oba uz /s/ i /š/ trebala bi se stopiti u složene afrikate /c/, odnosno /č, ć/; ispred afrikata bi trebali It/ i /d/ nestajali jer imaju s njima jednako svojstvo zatvorenosti. zdvajanjem segmenta tih skupina iz cjeline, tako da se oslobode redundancije cjeline izričaja i one koja dolazi od asimilacijskih sila, 38 studenata je slušno prepoznavalo isječke izborom od šest ponuđenih mogućnosti (za svaki izričaj je bilo 2 204 slušanja, tj. 29 x 2 x 38). Dobiveno je da su u susretu prefiksa i osnovice uglavnom prepoznavani fonemi koje je govornik namjeravao izgovoriti, a u susretu osnovice i sufiksa te naglasnice i enklitike suglasnici su se u izdvojenom segmentu najvećim postotkom prepoznavali kao /c/ od /ds/ i /ts/ ispred sufiksa, a kao /č, ć/, tj. s gubljenjem /// i /d/ od /tč, č/ i /dč, ć/ ispred enklitike. Akustička mjerenja trajanja okluzija, frikcija i zvučnosti u skladu su sa slušnim podacima. Usporedba govornoga ostvarenja konfliktnih skupina u različitim izričajima pokazuje gradu a lan, a ne kategoričan stupanj destrukcija fonem a u prijelazu u govornu izvedbu