Autori proučavaju posvetne molitve ređenja prezbitera u Zapadnoj Crkvi i u Istočnoj Crkvi bizantskoga obreda. Za istočnu molitvu koristili su se hrvatskim i srpskim prijevodima te grčkim izvornikom. Ta je molitva u odnosu na zapadnu starija te u sažetom obliku donosi sve bitne značajke službe prezbiterâ. Oni djeluju snagom Duha Svetoga te u bogoslužju slave Božju riječ i sveta otajstva, euharistiju i krštenje. Prezbiteri u euharistiji prinose duhovne žrtve i prinose, što po sebi uključuje i duhovne žrtve vjernika i njihovo opće svećeništvo. Zapadna molitva svoje bogatstvo pokazuje tek u najnovijoj, važećoj inačici. Naglašava se jedinstvenost Kristova svećeništva na kojem onda imaju udjela svi vjernici, a prezbiteri svojom službom to u bogos...