Nadilaženje nove makroekonomske ortodoksije u eurozoni: post-kejnezijanski pogled

The main aim of this paper is to empirically test the endogenous money hypothesis for the Eurozone. Based on data on loans to private sector, deposits, monetary aggregates, prices and GDP we use three empirical approaches to test the hypothesis: (i) moving correlation; (ii) Granger causality tests and (iii) original framework for the analysis based on the structural VAR model. The empirical results confirm our main hypothesis on the endogeneity of money in the Eurozone as they show that the commonly accepted neoclassical relations between monetary variables, inflation and economic activity are reversed in case of Eurozone and that the direction of influence goes from loans to deposits and from real sector of the economy towards the monetary sector. The basic conclusion from carried out research is that ECB should implement measures directly aimed at stimulation of domestic demand (monetary-supported tax cut).Temeljna svrha ovog rada je empirijski testirati hipotezu endogenosti novca u eurozoni. Na temelju podataka o kreditima privatnom sektoru, depozitima, monetarnim agregatima, cijenama i BDP-u autori u radu koriste tri empirijska pristupa za testiranje hipoteze: (i) pomičnu korelaciju; (ii) Grangerov test uzročnosti i (iii) originalni metodološki okvir temeljen na strukturnom VAR modelu. Empirijski rezultati potvrđuju našu temeljnu hipotezu o endogenosti novca u eurozoni budući da pokazuju kako su općeprihvaćeni neoklasični odnosi između monetarnih varijabli, inflacije i ekonomske aktivnosti u slučaju eurozone preokrenuti te kako se smjer utjecaja kreće od kredita prema depozitima te od realnog sektora prema monetarnom sektoru. Temeljni zaključak provedenog istraživanja je da bi Europska središnja banka trebala implementirati mjere direktno usmjerene na poticanje agregatne potražnje (monetarno-financirano porezno rasterećenje)