ILAJ BIL HIJAMAH (TERAPIJA PUŠTANJEM KRVI) U MEDICINSKOM SUSTAVU UNANI: OD ANEGDOTALNE PRAKSE DO TERAPIJE TEMELJENE NA DOKAZIMA

Background: Cupping (Hijamah) therapy is very well documented as a result of several thousand years of clinical experiences in Unani medicine. In this procedure, suction is created by various means either with or without bloodletting. Though this therapy is being widely practiced across the globe for treating many chronic and intractable ailments but many reports reveal its unscientific and improper practices which results in many complications. Therefore to develop standard operative procedures and to propose protocols of cupping therapy in various diseases is the need of hour. Materials and methods: A thorough literature review of relevant journals and textbooks was performed to gather the maximum available data on cupping therapy. Conclusion: This paper seeks to introduce the general concepts of cupping therapy in Unani medicine and other traditional systems of medicine, shortcomings and limitations of the currently published studies and suggest ways to improve these technical/methodological flaws. In addition, the authors have also attempted to provide the cupping related materials, hypotheses, observations which will provide the researchers the base for evaluating their usefulness in future clinical trials.Uvod: Terapija puštanjem krvi (hijamah) vrlo je dobro dokumentirana kao posljedica nekoliko stotina godina kliničkih iskustava medicine Unani. U tom je postupku sukcija ostvarena različitim sredstvima s ispuštanjem krvi ili bez njega. Iako se ova terapija primjenjuje širom svijeta za liječenje mnogih kroničnih i teško lječivih bolesti, mnoga izvješća otkrivaju neznanstvene i nepravilne prakse koje rezultiraju mnogim komplikacijama. Stoga je nužno čim prije razviti standardnu proceduru te predložiti protokole za terapiju puštanjem krvi kod različitih bolesti. Materijali i metode: Kako bi se prikupila maksimalna količina podataka o terapiji puštanjem krvi, učinjen je pregled relevantnih časopisa i udžbenika. Zaključak: Ovaj rad nastoji predstaviti osnovni koncept terapije puštanjem krvi u medicini Unani kao i u drugim tradicijskim medicinama, nedostatke i ograničenja objavljenih aktualnih studija te predložiti na koje načine poboljšati ove tehničke/metodološke nedostatke. Osim toga autori su također pokušali odrediti materijale koji se koriste pri puštanju krvi, hipoteze i opažanja koja će istraživačima omogućiti temelj za evaluaciju njihove korisnosti u budućim kliničkim ispitivanjima