GRÜNLAND- BEWIRTSCHAFTUNG- GRUNDLAGE FÜR MILCH-UND FLEISCHPRODUKTION UND BASIS DER PRODUKTION FÜR LANDSCHAFT UND FREMDENVERKEHR

U Austriji je u zadnjih pedeset godina došlo do značajnih promjena u pogledu važnosti zelenih površina za seljaka i društvo. U početku su se i vrlo male travnate površine umjereno iskorištavale za tegleću stoku (konje, volove, krave), kao i za mliječnu stoku (krave, koze i ovce) na svim područjima,dok je u godinama 1970 do 1990 barem na povoljnim terenima došlo do izvjesnog inteziviranja pri korištenju i gnojenju. Povećanjem prinosa na površinama i od životinja pokušavao je seljak stočar i ratar donekle održavati svoj dohodak. U brdskim predjelima taj se način povišenog učinka proizvodnje nije mogao primijeniti zbog strmih površina, tanjeg sloja humusa, oštrije klime sa kraćim vegetacijskim ciklusom itd. Poljoprivredna politika počela je dodatkom za planinskog seljaka pokazivati brigu za ta prikračena područja. lako je prirodno gnojivo na travnatim površinama važilo kao jedini opskrbljivač hranjivim tvarima (do pedesetih godina prednjačilo je stajsko gnojivo i gnojivo a nakon toga se počelo upotebljavati tekuće gnojivo) ipak se u godinama "intenziviranja" upotrebljavao i izvjestan udio mineralnih gnojiva na livadama i sjenokošama. Sredinom osamdesetih godina počele su se u Austriji pojedinačno provoditi u praksi zamisli o biološkoj obradi zemlje i time je došlo do povratka tradicionalne obrade zemlje kružnog toka (Kreislaufwirtschaft) kod seljaka ratara i stočara. Gnoj sa imanja kao i kompost opet se cijene i stručno ukopavaju. Ali ne samo pri gnojenju nego i pri korištenju raslinja došlo je do promjene: od priprave suhe stočne hrane (sijeno, otava) do pojačanog konzerviranja stočne hrane u silažu. Prije se pridavala važnost velikim količinama stočne hrane i stočnoj hrani izrazite strukture, a sada je za stoku koja daje visoke prinose mlijeka potrebna visokovrijedna stočna hrana. Rano uvođenje propisa o količini mlijeka i nacionalna zaštita mliječnog tržišta od evropskog tržista doveli su do primjerene proizvodne cijene mlijeka i time osigurali mali ali siguran dohodak u tim područjima. Kod stoke za meso i uzgoj zaštitne su mjere uređivale cijene i tržište, i u vezi s izvozom. Za seljake ratare i stočare predstavljale su cijene mesa, mlijeka i stoke za uzgoj određeni poticaj za proizvodnju i pri tom ih je to motiviralo da koriste i njeguju travnate površine. lzravna tržišna konkurencija u proizvodnji mlijeka između povoljnih područja i brdskih zelenih površina izbjegnuta je u Austriji propisima na tim područjima i olakšicama kod prijevoza. Otvaranje granica uz pristup evropskoj zajednici 1995 nije u Austriji samo za ratare i stočare promijenilo već uvriježene nacionalne uredbe, tržišta i instrumente cijena. Posljedica je bila veliki pad cijene mlijeka - konkurenciju predstravljaju Bavarska, Sjeverna Njemačka, nove savezne njemačke zemlje, Nizozemska itd. - a i pad cijena stoke za uzgoj. Situacija oko cijene mesa još se više zaoštrila devalvacijom lire a godine 1996 i posljedicama "kravljeg ludila". Premda su ratari i stočari 1995 vrlo dobro primili EZ i nacionalne programe za unaprijeđenje došlo je upravo kod imanja s manjim površinama i dobrim prinosom mlijeka po hektraru do znatnog pada dohotka. Seljaci su zbog toga smanjili tov stoke kao i stočni fond, pa se već u mnogim područjima primjenjuje manjak stoke koja uzima strmnu hranu (Rauhfutter) i time izostaje svrsishodna obrada zemlje. Kao posljedica dolazi do zapuštenosti područja i rasta šuma. Smanjena je motivacija mnogih starijih stočara i ratara-seljaka da svoje livade, sjenokoše i planinske pašnjake i nadalje koriste za svoju stoku i da ih njeguju, međutim oni će i nadalje voditi svoja imanja. Ali perspektive za generaciju koja dolazi su male i često bezizgledne. Predstoji promjena strukture poljoprivrede i trebalo bi pokušati uz pomoć djelotvornih poticajnih mjera tako održati poljoprivredna i šumska gospodarstva da se u turističkoj zemlji Austriji uz proizvodnju domaće hrane može postići neokrnjen i njegovan krajolik