Crimes Against Humanity as an Expression of State Policy

U ovom radu autorice analiziraju pojedina obilježja zločina protiv čovječnosti i bave se pitanjem je li za postojanje ovog međunarodnog zločina bitno da je počinjen pod okriljem državne politike ili politike neke organizacije. Iako je u praksi međunarodnih ad hoc kaznenih tribunala zauzet stav kako je za kvalifikaciju zločina protiv čovječnosti dostatno utvrditi sustavnost odnosno rasprostranjenost napada, autorice smatraju kako element politike u pozadini napada predstavlja običajnopravno obilježje zločina protiv čovječnosti, pogrešno zanemareno u praksi međunarodnih ad hoc tribunala. Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda u čl. 7. st. 2. vraća se korijenima ovog kaznenog djela te izrijekom navodi kako "napad usmjeren protiv civilnog stanovništva" znači ponašanje koje uključuje višestruko činjenje pojedinih kaznenih djela protiv nekog civilnog stanovništva, na temelju ili u cilju državne politike ili politike neke organizacije da se takav napad počini, no niz pitanja se već otvorio u sudskoj praksi. Stoga se u radu analizira na kojoj razini vlasti treba biti usvojena neka politika da bi se mogla smatrati državnom, koja obilježja treba imati neka organizacija da bi se mogla smatrati relevantnim tvorcem politike, te u čemu se može sastojati određena (kriminalna) politika.In this paper the authors analyze individual elements of crimes against humanity and, in particular, tackles the question of whether this international crime has to be committed under the aegis of state or organizational policy. Although in case law of international ad hoc criminal tribunals it has been decided that for crimes against humanity it is sufficient to establish only the systematic or widespread nature of the attacks, the author believes that the element of policy in the background of the attack is a customary element of crimes against humanity, wrongly neglected in the practice of international ad hoc tribunals. The Rome Statute of the International Criminal Court in Art. 7. para. 2. returns to the roots of this crime by explicitly stating that "an attack directed against a civilian population" means a course of conduct involving the multiple commission of certain criminal offenses against any civilian population, pursuant to or in furtherance of a State or organizational policy to commit such attack. Yet, a number of issues have already arisen in practice. Therefore, this paper seeks to analyze at which level of government a policy needs to be adopted in order to be considered a state policy, which characteristics an organization should have to be considered a relevant policy maker, and what may be the substance of such a (criminal) policy