Nakon četrnaest stoljeća uglavnom prožetih obostranim polemikama i sukobima između kršćana i muslimana, Katolička crkva je na Drugome vatikanskom koncilu učinila jedan epohalan zaokret u svojem odnosu prema pripadnicima islamske religije. Naime, prvi put u svojoj povijesti učiteljstvo Crkve se, na Koncilu, službeno i pozitivno izjasnilo o islamu. To je učinilo u dva navrata: u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium (br. 16) i, opširnije, u Deklaraciji o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama Nostra aetate (br. 3). U ozračju obilježavanja završetka pedesete obljetnice Drugoga vatikanskog koncila, članak želi upravo podsjetiti i vrednovati odlučujući obrat koncilskog govora o islamu. U tu svrhu, autor najprije kontekstualizira konc...