We speak Croatian or’Croatian’: The standard dialect and language ideologies in institutional discourse

Govorimo hrvatski serija je unaprijed snimljenih jezičnih savjeta koji se emitiraju na Prvome programu Hrvatskoga radija. U njoj profesionalni lingvisti i filolozi predstavljaju jezične ’probleme’ te ’savjetuju’ slušatelje kako da ’poboljšaju’ svoje znanje i proizvodnju. Ovaj rad nastoji odgovoriti na tri pitanja: 1) je li pristup gra|i znanstveno utemeljen, 2) propagira li emisija ideologiju standardnoga jezika (Milroy 2001) i 3) može li se emisija nekritički koristiti u podučavanju hrvatskoga jezika? Rezultati istraživanja pokazuju da se u emisiji promiču 1) lingvistički neutemeljene analize, 2) jezični purizam kao znanstven pristup, 3) nepotrebna rigidnost glede minimalnih varijacija, 4) stigmatizacija jezičnih promjena, 5) nevidljivost nestandardnih varijeteta bliskih standardu, 6) poistovjećivanje cijeloga hrvatskog jezika sa standardnim dijalektom te 7) nerealni, umjetno konstruirani problemi. Rezultati upućuju na veliku prisutnost ideologije standardnoga jezika i na zaključak da bi se pristup u emisiji trebao znatno promijeniti kako bi se učenicima i ostalim govornicima realnije predstavio i hrvatski standardni dijalekt i hrvatski jezik u svojoj ukupnosti.Govorimo hrvatski [We speak Croatian] is a series of pre–recorded pieces of usage advice broadcast on Croatia Radio One [Prvi program Hrvatskoga radija]. The series features professional linguists and philologists who present language ’problems’, and ’advise’ listeners on how to ’improve’ their knowledge and production. This paper aims to answer three questions: 1) is the approach based on scholarly research, 2) does the series propagate the ideology of the standard language (Milroy 2001), and 3) can the series be uncritically used in Croatian language teaching? The results show that the series promotes 1) linguistically unsubstantiated analyses, 2) linguistic purism as a scholarly approach, 3) unnecessary rigidity regarding minimal variations, 4) stigmatization of language change, 5) the invisibility of non–standard varieties close to the standard, 6) identifying the whole of the Croatian language with the standard dialect, and 7) unrealistic, artificially construed problems. The results point to a strong presence of the ideology of the standard language and to the conclusion that the approach of the series should radically change in order to present students and other speakers with a more realistic portrayal of both the Croatian standard dialect and the Croatian language as a whole