The Encouragement of Social Interaction by Means of Social Stories in a Boy With Autism Spectrum Disorder

Socijalne priče su kratke priče, pisane i prilagođene djeci s poremećajem iz spektra autizma čiji je cilj poboljšanje socijalnih i/ili komunikacijskih vještina djece, podučavanjem primjerenih oblika ponašanja u socijalnim situacijama. Socijalne priče često se koriste u intervencijskim programima za djecu s poremećajem iz spektra autizma, najčešće s ciljem smanjenja nepoželjnih ponašanja te u podučavanju socijalnih vještina. Suvremena istraživanja utjecaja socijalnih priča na poticanje socijalnih vještina djece s poremećajem iz spektra autizma još uvijek nisu potvrdila njihovu učinkovitost, a ovaj rad, čiji je cilj ispitivanje utjecaja socijalnih priča putem video modeliranja na vještine socijalne interakcije dječaka s visokofunkcionirajućim autizmom, prvo je istraživanje učinkovitosti socijalnih priča u Republici Hrvatskoj. U istraživanju je sudjelovao dječak (5,2) s dijagnozom visokofunkcionirajućeg autizma. U podučavanju vještina socijalne interakcije korištene su socijalne priče putem video modeliranja. Kako bi se ostvario cilj rada, provedeno je istraživanje u obliku studije slučaja, sastavljeno od kvantitativnog i kvalitativnog djela. Kvantitativni dio istraživanja donosi rezultate mjerenja učestalosti iniciranih socijalnih interakcija u dječaka, kroz dvije vremenske točke te rezultate mjerenja učestalosti odgovorljivosti na interakciju iniciranu od strane vršnjaka, kroz dvije vremenske točke. U kvalitativnom dijelu istraživanja, prikazani su rezultati procjene kvalitete iniciranja interakcije u dječaka, kroz dvije vremenske točke, te kvalitete odgovorljivosti na interakciju iniciranu od strane vršnjaka, kroz dvije vremenske točke. Rezultati potvrđuju hipoteze istraživanja; potvrđuju učinkovitost socijalnih priča u podučavanju socijalnih vještina sudionika istraživanja, ukazuju na potrebu za implementacijom socijalnih priča putem video modeliranja u daljnje ciljeve za sudionika istraživanja kao i na potrebu za daljnjim istraživanjima učinkovitosti socijalnih priča putem video modeliranja u populaciji djece s visokofunkcionirajućim autizmom.Social Stories are short stories that have been written and adapted for children with autism spectrum disorders (ASD). Social Stories are used to improve children’s social and/or communication skills by teaching them appropriate behaviors in social situations. Social Stories are a very common intervention option for children with ASD. Their common goal is to reduce disruptive behaviors and teach social skills. Current research has not yet scientifi cally confi rmed the effectiveness of using Social Stories as a means of improving the social skills of children with ASD. The main goal of this study is to test the influence of using Social Stories combined with a video modelling approach as a treatment option for social interaction skills in a boy with high functioning autism. This is the fi rst case study of Social Stories effectiveness in Croatia. The participant was a boy (5,2), diagnosed with high-functioning autism. Social Stories were combined with video modelling to teach social interaction skills. In order to achieve the objective of the study, a survey consisting of quantitative and qualitative work was conducted. The quantitative part of the study presents the results of measurements of the frequency of initiated social interactions of the participant, and measurement of the frequency of social responsiveness to interaction initiated by peers, both in two time points. The qualitative part of the study presented the results of the assessment of interaction quality, and the quality of responsiveness to interaction initiated by peers, also in two time points. The results confirmed the hypothesis of the research; the effectiveness of using Social Stories as a treatment for social interaction skills in participant was confirmed, implying the need for implementation of Social Stories combined with video modelling in the further educational goals of the participant, as well as the need for further research in order to ensure evidence-based practice in the use of Social Stories in a population of children with high-functioning autism