Virus crtičavog mozaika pšenice u sjevernim i južnim područjima Jugoslavije

From wheat plants cultivated in northern and southern regions of Yugoslavia wheat streak mosaic virus (WSMV) was isolated. Two isolates found were transmitted in a mechanical way to several species of Gramineae but the transmission failed on some Dicotyledones used. The isolates had thermal inactivation point between 50 and 55° C and dilution end point between 10-3 and 10-4. The investigated isolates were easily transmitted by the eriophyid mite (Aceria tulipae). The virus particles of the isolates were about 700 nm long. In ultrathin sections of infected wheat tissue pin-wheel structures with scrolls were found.U travnju 1977. godine opazio sam na listovima pšenice kod Valan- dova u Makedoniji virusne simptome u obliku crtičavosti i prugavosti (sl. 1). Simptomi su nalikovali onima koje na pšenici uzrokuje virus crti- čava mozaika pšenice (wheat streak mosaic virus, WSMV). U svibnju iste godine slične sam simptome zapazio na listovima pšenice u okolici Zagreba. Dolaženje WSMV na području Srbije opisali su Šutić i Tošić (1964). Prema Šutiću (1974) taj je virus u tom dijelu Jugoslavije prilično raširen. Međutim, dolaženje WSMV na području Makedonije i Hrvatske nije bilo poznato. Zbog toga sam u ovom radu nastojao ustanoviti da li opažene simptome na pšenici u sjevernim i najjužnijim područjima Jugoslavije uzrokuje WSMV. Pokuse sam vršio jednim izolatom nađenim u Hrvatskoj (izolat C) i jednim izolatom nađenim u Makedoniji (izolat M). Istraživane izolate sam prenosio mehaničkom inokulacijom na nekoliko pokusnih biljaka iz porodice Gramineae, ali ih nisam uspio prenijeti niti na jednu korištenu dikotiledonsku vrstu. Točka termalne inaktivacije za oba izolata bila je između 50 i 55° C, a krajnja točka razri- jeđenosti između 10-3 i 10-4. Ispitivane viruse sam eksperimentalno prenosio i s pomoću grinje Aceria tulipae, za koju se zna da je vektor WSMV-a (Slykhuis 1955). U mojim se pokusima uspješnost prijenosa tom grinjom kretala oko 75%. Metodom uranjanja ustanovio sam da ispitivani izolati imaju produžene virusne čestice dužine oko 700 nm (sl. 2b, gore desno). Na ultra- tankim presjecima kroz inficirano lisno tkivo pšenice našao sam submi- kroskopske strukture pin-wheel sa smotcima. Kako se na sl. 2 vidi, te strukture po svemu odgovaraju onima koje stvara tipični WSMV. Kako je poznato, WSMV na osnovi tipa submikroskopskih inkluzija pripada prvoj podskupini virusa, za koje su karakteristične strukture pin-wheel (Shepard i Carroll 1967, Edwardson 1974). WSMV (R/l :2,8/+ : E/E : S/Ac) ima mnogo zajedničkog s potyvirusima. Od tih se virusa razlikuje po tome što mu je čestica duga samo oko 700 nm. Isto je tako za WSMV karakteristično da se, za razliku od potyvirusa, prenosi grinjama, i to u prvom redu vrstom Aceria tulipae. Budući da se u prirodi grinje šire pasivno, nošene vjetrom, pojava zaraza pšenice s WSMV ovisi o učestalosti i smjeru vjetra (Gibbs i Harrison 1976). WSMV može znatno smanjiti urod pšenice (Atkinson i Grant 1967). Prema Tošiću (1971b) na pojedinim sortama pšenice prinos se može smanjiti i do 47%. Izvor WSMV u prirodi su divlje višegodišnje biljke iz porodice Gramineae kao i samonikle žitarice zaostale od prethodnog usjeva (Slykhuis i Bell 1963). Bremer (1971) je utvrdila da je glavni izvor WSMV u Turskoj trava Cynodon dactylon. Korisno je spomenuti da zasad nema podataka da se WSMV prenosi sjemenom. WSMV je sličan virusu mozaika pirike (agropyron mosaic virus), virusu mozaika raži (ryegrass mosaic virus) i virusu mozaika ječma (hordeum mosaic virus). Na osnovi simptoma te je viruse teško razlikovati. Međutim, prva dva virusa prenose se, za razliku od WSMV, drugom vrstom grinje (Abacarus hystrix), dok se virus mozaika ječma razlikuje od WSMV po krugu domaćina (Brakke 1971)