Književnokritička praksa za četiri ratne godine i postojanja Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.) umnogome je nastavak prijeratne kritičke djelatnosti. Ipak, promijenjene su političke i društvene okolnosti posljedovale i izvjesnim novim pogledom na status i narav književnosti i književne kritike, na nedvosmisleni naputak čitateljima kako treba pojmiti novu zbilju i nove odnose u srazu ideologije i estetike. Slučaj Vinka Nikolića svjedoči o napetosti između zagovaranja ideologema i vjere u ljepotu i nedodirljivost umjetničkog djela. Kako prevladati temeljni sraz tendencije i estetike i je li to uopće bilo moguće u zbilji opterećenoj ratnim zbivanjima i određenim ideološkim zabludama – pokušalo se pokazati pregledom autorovih književnokr...