Neke osobine virusa pjegavosti i venuća rajčice izoliranog u Jugoslaviji

The identification of tomato spotted wilt virus (TSWV) isolate found in the northern part of Yugoslavia is described. On the basis of symptomatological propeties it seems that the investigated isolate represents a mixture of several TSWV strains. The virus reacted positively in agar gel diffusion tests with TSWV antiserum. The purification by sucrose density gradient centrifugation performed after Best (1968) yielded only one virus centrifugal component. Electron microscope analysis showed that during the purification procedure numerous virus particles were destroyed. The transmission by vectors is also disscussed.Nedavno su Bužančić i Juretić (1977) na osnovi elektronskomikroskopskih istraživanja zaraženog tkiva duhana dokazali da je na duhanu u sjevernom dijelu Hrvatske raširen virus pjegavosti i venuća rajčice (tomato spotted wilt virus; TSWV). Izolat SI opisan u tom radu istraživali smo dalje s obzirom na simptomatološka i serološka svojstva i s obzirom na njegovo vladanje in vitro. Osim toga virus smo pokušali purificirati. Na osnovi simptoma na pokusnim biljkama zaključili smo da naš izolat najvjerojatnije predstavlja smjesu od barem dvaju sojeva TSWV. Naime, na nekim pokusnim biljkama izolat je uzrokovao osim izrazitih nekrotičnih simptoma još i simptome u obliku prstenaste pjegavosti (usp. sl. 1a, b, c; tab. 1). U literaturi je već otprije poznato da TSWV dolazi često kao smjesa od više sojeva (Tsakiridis i Gooding 1972). Izolat SI odlikovao se ovim svojstvima in vitro: termalna točka inaktivacije mu je bila oko 46 °C, postojanost in vitro oko 3 sata, a krajnja točka razrjeđivanja između KP8 i 1(T4 (vidi tab. 2). U pokusima izvedenim u agarskom gelu virus je pozitivno serološki reagirao s imunim serumom protiv TSWV (sl. 2a, b, d). Virus smo purificirali koristeći se Best ovom (1968) metodom centrifugiranja u gradijentu gustoće. Dobivena je bila samo jedna vidljiva centrifugalna zona (sl. 2c). Elektronskomikroskopska analiza virus- nih čestica iz te zone pokazala je da su mnogo čestice bile raspadnute. Unatoč tome inokulum uzet iz te zone bio je infektivan, što se vidjelo po karakterističnim lokalnim lezijama koje su se pojavile na inokuliranim listovima vrste Petunia hybrida. Širi pregled svojstava i nalaza toga virusa u Jugoslaviji može se naći u radu Bužančića (1978)