Domains, registers and genres in the Croatian language

Svojstvu jezika da se funkcionalno raslojava te da na taj način podjednako pokriva sve ljudske djelatnosti različito su pristupali pripadnici Praške lingvističke škole s jedne strane te američki pragmalingvisti s druge strane. Praška je škola izvorište funkcionalne stilistike koja je i danas najzastupljenija u hrvatskome jezikoslovlju unatoč brojnim nedostatcima, među kojima je osobito važno gotovo posvemašnje zanemarivanje govorenoga ostvaraja jezika, a samim time i ortoepske norme. Upravo su ti nedostatci razlog za traženje pogodnijega teorijskog okvira za proučavanje dijafazijskoga (funkcionalno-kontekstnoga) raslojavanja jezične stvarnosti. Komparativnom analizom recentne strane i domaće literature među često kontradiktornim teorijskim pristupima pronađen je pristup koji bi mogao biti pogodniji za proučavanje raslojavanja hrvatskoga jezika, osobito u njegovu govorenome ostvaraju. Osnovni su pojmovi toga pristupa domena, registar, žanr i stil. Domena se, naravno, odnosi na kontekst pa je samim time nadređena preostalim trima pojmovima. Temeljni je cilj ovoga rada pokazati da se o žanru, registru i stilu može govoriti unutar istoga varijeteta jer se radi o trima različitim perspektivama koje supostoje i među kojima ne dolazi do interferencije. Posebna je pozornost posvećena otvorenome pitanju statusa književnoumjetničkoga stila.One of the most important properties of language, its functional diferentiation, is approached differently by the members of Prague linguistic circle and the American pragmalinguists, respectively. The Prague school is known as the source of functional stylistics, which remains the dominant model in Croatian linguistics despite its many shortcomings, not the least of which is almost complete neglect of spoken language and consequently the speech norm. It is precisely these shortcomings that prompted us to find a more suitable theoretical frame for studying the diaphasic (functional-contextual) varieties of language. Through a comparative analysis of recent published works, we have found an approach that could be far more adaptable and suitable for studying the Croatian language, especially the spoken varieties. The approach focuses on four terms: domain, register, genre and style. Domain, of course, signifies context, and has a higher rank compared to the other three terms. The basic goal of this paper is to present genre, register and style as three possible approaches to the same text variety that co-exist, but do not overlap. Literary style and its unresolved status are also viewed through register perspective, which offers a possible solution for the issue