Povezanost ne/redovitosti školovanja romske djece s njihovom brojnošću i bračnim statusom roditelja

Na uzorku od 800 Roma, roditelja obaju spolova, autori istražuju relacije između njihovih samoiskaza u različitim oblicima neredovitosti pohađanja nastave njihove djece prema ukupnom broju njihove djece i formalnom bračnom statusu ispitanika. Polaze od hipoteza prema kojima (ne)redovitost tijeka školovanja ovisi kako o broju djece u obiteljima, tako i o formalnom bračnom statusu njihovih roditelja. Prema tim hipotezama, izostanak redovitoga tijeka školovanja razmjerno češće će se javiti u djece roditelja koji imaju više djece različitih dobnih skupina i obaju spolova te u djece roditelja koji žive izvan formalne bračne zajednice. Hipoteze se oslanjaju na postavke poznatih socioloških objektivnih teorija i teorija o siromaštvu, napose teorije o kulturi siromaštva i teorije začaranog kruga. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak prema kojemu je učestalija neredovitost školovanja djece vezana uz obitelji s više djece i uz češće narušavanu ili nikada uspostavljenu formalnu bračnu zajednicu njihovih roditelja. Dobiven je i rezultat koji pokazuje da djeca iz obitelji s najvećim brojem djece redovitije pohađaju školu, što je vjerojatno posljedica primjerenije društvene pomoći tim obiteljima. Upravo taj rezultat autori označaju pokazateljem mogućega izlaza iz kulture siromaštva i začaranoga kruga