Reaching out from a small scientific community: the social influence models of collaboration across national and disciplinary boundaries for scientists in three fields of social sciences

IN ENGLISH: Collaboration among scientists from different fields or countries is important for scientific progress in general, particularly for scientists working in small peripheral scientific communities. The aim of this study was to investigate the network effects in three disciplinary scientific communities in social sciences in Croatia on the probability of scientists to establish co- authorship/collaboration outside the community. Co-authorship data from publications indexed in two international databases (Web of Science and Scopus) and one national database (National and University Library) were used to define the networks. Autologistic actor attribute models enabled the testing of three network effects (Activity, Contagion and Popularity /Ego-2Star/) while controlling for six actor attributes. The results confirmed the hypotheses about positive Contagion (the probability of establishing outside collaborations is higher if immediate network partners have also been collaborating outside the field) and negative Activity (scientists collaborating with one or more scientists outside the national and disciplinary community are less active in that network) for educational sciences, provided mixed support in the case of sociology (only negative Activity was confirmed), while the field of psychology showed no network effects. A significant effect was observed for the number of co-authored papers whereas the scientist’s age and number of single-authored papers were not significant in any of the three disciplines, Gender, location and maximum strength of a tie proved to be of different importance for different fields. Methodological issues in co- authorship network analysis are discussed and directions for future research are proposed. ---------- IN CROATIAN: Suradnja sa znanstvenicima iz drugih područja znanosti ili drugih zemalja važna je općenito za napredak znanosti, osobito za znanstvenike koji djeluju u malim i perifernim znanstvenim zajednicama. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati postoje li mrežni (strukturni) efekti na vjerojatnost da će pojedini znanstvenik ostvariti koautorstvo/suradnju izvan svoje nacionalne i disciplinarne zajednice. Na temelju podataka o koautorstvu na publikacijama indeksiranim u dvjema međunarodnim bazama (Web of Science i Scopus) i jednoj nacionalnoj bazi (Nacionalna i sveučilišna knjižnica) konstruirana je mreža koautorstva za tri područja društvenih znanosti u Hrvatskoj. Testirana su tri strukturna prediktora (aktivnost, zaraza i popularnost /Ego-2Star/), a korištenje autologističkih modela atributa aktera omogućilo je istovremeno kontroliranje šest atributa aktera. Rezultati su potvrdili hipotezu o postojanju pozitivnog učinka zaraze (vjerojatnost suradnje sa znanstvenicima izvan nacionalne i disciplinarne mreže veća je ako neposredni alter u mreži također ima vanjske suradnje) i negativnog učinka aktivnosti (oni koji surađuju s jednim ili više znanstvenika izvan svoje mreže, manje surađuju unutar svoje mreže) u mreži obrazovnih znanosti. Međutim, u mreži sociologa utvrđen je samo efekt negativne aktivnosti, dok u mreži psihologa nijedan strukturni efekt nije bio značajan prediktor suradnje izvan uže zajednice. Pronađen je značajan efekt broja radova napisanih u koautorstvu, ali ne i broja jednoautorskih radova, te dobi u svim trima poljima. Spol, lokacija i maksimalna snaga veze imali su različitu ulogu u trima istraživanim poljima. U radu su naglašeni metodološki aspekti analize mreža koautorstva i predlažu smjernice za buduća istraživanja