Utjecaj razgradljive plastike na svojstva plastičnih reciklata

Plastični proizvodi imaju vrlo loš imidž u javnosti, što posebno vrijedi za polietilenske vrećice. Iako u samom otpadu sudjeluju s vrlo malim postotkom, vrlo su vidljive u okolišu u koji dospijevaju uglavnom nepažnjom čovjeka, stoga je Europska unija dala preporuku o smanjenju uporabe polietilenskih vrećica tanjih od 50 μm. Najboljom alternativom nerazgradljivim polietilenskim vrećicama najčešće se smatraju biorazgradljive plastične vrećice, bez obzira na to jesu li načinjene od fosilnih izvora ili od uzgojina. Međutim, pritom se često zanemaruje da su za biorazgradnju nužni određeni uvjeti (temperatura, mikroorganizmi itd.) koji vrlo često na mjestu odlaganja biorazgradljivog proizvoda (okoliš, odlagalište, ...) nisu ispunjeni, pa se takav proizvod u dogovorenom vremenu neće razgraditi. Poseban problem predstavljaju oksorazgradljive vrećice (koje često proizvođači pogrešno reklamiraju biorazgradljivima), a radi se o vrećicama od konvencionalnih polimernih materijala kojima se dodaju dodatci koji potiču razgradnju vrećice djelovanjem topline i sunčeve svjetlosti. Međutim, materijali s takvim dodatcima samo fragmentiraju, tj. usitnjavaju se na sitne djeliće, a ne razgrađuju biološki jer se materijal s takvim dodatcima ne razgrađuje djelovanjem živih mikroorganizama, što je definicija biorazgradnje. U radu će biti dan osvrt na oksorazgradljive i biorazgradljive plastične materijale i njihov utjecaj na recikliranje plastičnih proizvoda