Politika NDH prema Međimurju

Područje Međimurja u Drugom svjetskom ratu, nakon kratkotrajne ustaške vlasti, pripalo je Mađarskoj. Ustaška vlast u Zagrebu nikad nije priznala mađarsku okupaciju Međimurja. O problemu mađarske okupacije Međimurja i odnosu NDH prema Međimurju u dosadašnjoj se historiografiji pisalo malo i većina je tih radova nepovezana u jednu cjelinu. U vrijeme socijalističke Jugoslavije povjesničari su najčešće pisali o partizanskom pokretu u Međimurju. Nakon 1990. počinje se pisati i o problemu Međimurja kroz dokumente NDH. Cilj ovog rada je da obuhvati u jednu cjelinu mađarsku okupaciju Međimurja i odnos NDH prema okupaciji. U ovom radu baviti ću se i pitanjem svećenstva u Međimurju koje je unatoč mađarskoj okupaciji ostalo pod nadležnošću Zagrebačke nadbiskupije. Glavni izvori za diplomski rad su arhivsko gradivo ustaške vlasti; Ministarstvo vanjskih poslova NDH, Velika župa Zagorje, Kotarska oblast Čakovec-Prelog u Varaždinu. Važnu građu iz njemačkih arhiva, a koja se tiče pitanja Međimurja, donosi Bogdan Krizman u svojim knjigama Ante Pavelić i Ustaše i NDH između Hitlera i Mussolinija. Arhivsko gradivo o svećenstvu u Međimurju nalazi se u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu