Šamani i šamanizam na starom Istoku

Šamanizam, kao oblik duhovnosti, moguće je pratiti od najstarijeg razdoblja ljudske prošlosti – paleolitika. Šamanizam se javlja ne kao religija, nego kao iskaz vjerovanja kojeg je moguće pratiti unutar gotovo svake religije. Iako se još uvijek raspravlja oko samog pojma šamanizma, što onemogućuje istraživanje ovog fenomena u njegovom punom obliku, ipak su istraživanja šamanizma danas veoma raširena i obuhvaćaju mnoge kako povijesne, tako i moderne civilizacije i narode. Zbog nedostatka sveobuhvatne terminologije i definicija, u ovom radu će se predstaviti terminologija koja će najbolje poslužiti svrsi istraživanja šamanizma na starom Istoku. Cilj je pokušati prikazati kretanje ovog fenomena kroz prostor staroga Istoka, u vremenskom periodu koji obuhvaća najranije razdoblje paleolitika i neolitika, preko pojave velikih mezopotamskih civilizacija. Da bi se problemu pristupilo što ozbiljnije, potrebno je točno geografski definirati prostor o kojem će biti riječi. Prije svega, radi se o prostoru Anatolije, Perzije, Mezopotamije i Levanta, te prostoru južno- ruskih i ukrajinskih stepa, tj. području kojim su nekada vladali Skiti. Međutim, u ovom radu fokus će biti na prostoru Mezopotamije, dok će šamanske prakse na ostatku prostora staroga Istoka poslužiti pri komparaciji. Jasno je da u svakom vremenskom razdoblju broj izvora neće biti isti za svako od ovih područja. Ograničit ću se na dostupne izvore iz kojih je moguće izvući podatke o tragovima šamanizma na navedenom području