Čudesan znak jaslica - Od Sv. Franje do pape Franje

Prikaz Gospodinova rođenja, odnosno jaslice, među najomiljenijim su prikazima i iskazima pučke pobožnosti. Kada se prave i stavljaju unutar crkvenih građevina postavljaju se unutar liturgijskoga prostora. Odnos toga uređenja i teoloških iskaza prave pobožnosti koja mora dopirati iz vidljive scene Gospodnjega rođenja nikada ne smije zasjeniti liturgiju. Jednostavnije, jaslice u crkvi moraju se uklopiti s prostorom. S liturgijskim prostorom. Umjetnički prikazi bilo koje epizode iz Kristova života – slike, kipovi, reljefi, redoviti su kroz povijest kršćanske umjetnosti i nalazimo ih redovito u liturgijskom prostoru. Forma kako ih danas postavljamo, uzdizanje je jaslica na višu perceptivnu razinu. Viša razina jest u likovnom smislu, gdje je to otajstvo Kristova života naglašeno više od ostalih, što je lako uočljivo u uređenjima crkava tijekom božićnoga vremena. Pravilno shvaćanje ovoga prikaza, koji ima i klasične elemente pobožnosti, nužno je da bismo imali pravu svijest o slavljenim otajstvima Kristova života u božićnom ciklusu liturgijske godine. Uostalom, povijest prikaza jaslica, na način kako ih danas poznajemo, vezana je tijesno uz katehetsku narav liturgije prigodom proslave Božića. Naime, u visokom srednjem vijeku sveti Franjo Asiški, na Božić 1223., taj prikaz, koji je mnogo stariji, zapravo zaodijeva u novu upečatljivu formu koja će ostati aktualna sve do naših dana. Povijest i značenje jaslica tako upotpunjuju božićno otajstvo, a o tome je nedavno progovorio i papa Franjo. U posjetu Grecciju, mjestu u središnjoj Italiji gdje je sv. Franjo napravio jaslice, na Prvu nedjelju došašća ove godine objavio je apostolsko pismo Admirabile signum – Divan znak, kojim nas upućuje u ispravnije shvaćanje i kontempliranje jaslica