Preobraziti redoviti pastoral u misionarski rad

In this article, the author offers a critical reflection on pastoral care within the parish community. In the first chapter, the author analyses the ambivalence of modern culture through a theological and pastoral perspective and its consequences for the Church’s pastoral dimension. The second chapter emphasises recognising the signs of the times and the importance of building a personal relationship with God as well as cooperating with others in the common mission of building the Kingdom of God. The conclusion presents some proposals and guidelines for transforming the Church in the synodal spirit. In the process of continually bringing the Christian message up to date (aggiornamento), the author highlights the importance of authenticity, fidelity to Christian truth, closeness, existential conversion and ongoing rivalry with modern man in his joys and sorrows, successes and mistakes.Autor u članku kritički promišlja o stanju u pastoralu župne zajednice. U prvom poglavlju teološki-pastoralno analizira ambivalentnost moderne kulture i njezine konzekvence na pastoralno djelovanje Crkve. U drugom poglavlju ističući važnost prepoznavanja znakova vremena naglašava presudnost izgradnje osobnog odnosa s Bogom kao i suradnje s drugima u zajedničkom poslanju izgradnje Božjeg kraljevstva. U zaključnom dijelu rada donosi neke konkretne prijedloge, smjernice preobrazbe Crkve u sinodalnom duhu. U procesu trajnog posadašnjenja (aggiornamenta) kršćanske poruke ističe osobito važnost autentičnosti, vjernosti kršćanskoj istini kao i presudnost blizine, egzistencijalnog obraćanja i trajnog suputništva sa suvremenim čovjekom u njegovim radostima i žalostima, uspjesima i pogreškama