Metacognition and Reasoning: Testing the Self-consistency Model

Model samo-konzistentnosti podrazumijeva da se procjena sigurnosti u točnost odgovora temelji na konzistentnosti dozvanih reprezentacija (Koriat, 2012). Cilj ovog istraživanja bio je ispitati mogućnost generalizacije pretpostavki modela samo-konzistentnosti koristeći zadatke temeljnog omjera. U istraživanju je sudjelovalo 77 studenata psihologije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Dvadeset i četiri zadatka temeljnog omjera ponavljalo se u pet blokova. Ispitanici su nakon odgovaranja na zadatke temeljnog omjera davali procjene sigurnosti u točnost odgovora. Mjereno je i vrijeme odgovaranja. Broj ponavljanja odgovora iz prvog bloka u naknadnim blokovima bio je povezan s procjenama sigurnosti u točnost odgovora danima u prvom bloku. Prosječna sigurnost u točnost čestih odgovora značajno je rasla s povećanjem konzistentnosti čestice, dok se za rijetke odgovore značajno smanjivala s porastom konzistentnosti čestice. Za česte odgovore, ispitanici su bili značajno brži kad su svaki put odabirali isti odgovor u odnosu na to kad su česti odgovor odabirali tri i četiri puta. Ispitanici su bili najbrži i najsigurniji za odgovore na konzistentne čestice, zatim za česte odgovore na nekonzistentne čestice, a najsporiji i najmanje sigurni za rijetke odgovore na nekonzistentne čestice. Na razini među ispitanicima, ispitanici su bili sigurniji i brži za većinske nego za manjinske odgovore. Dobivena je značajna interakcija konsenzualnosti čestica i točnosti na procjenu sigurnosti u točnost odgovora, kao i na vrijeme odgovaranja. Ispitanici su kod konsenzualno netočnih čestica bili sigurniji i brži u davanju netočnih u odnosu na točne odgovore. Dobiveni rezultati impliciraju da je pretpostavke modela samo-konzistentnosti moguće generalizirati na zadatke temeljnog omjera.Self-consistency model implies that the confidence judgements are based on the consistency of the retrieved representations (Koriat, 2012). The aim of this study was to test the generalizability of the assumptions that follow from self-consistency model using base-rate tasks. A total of 77 psychology students of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Rijeka participated in this research. 24 base-rate tasks were repeatedly presented in five blocks. After solving each task participants made a confidence judgment. The response times were also measured. The number of repetitions of the answer from the first block in the following blocks was correlated with confidence judgements given in the first block. The average confidence of frequent answers increased significantly with item consistency, while for rare answers it significantly decreased with item consistency. For frequent answers, participants were significantly faster when they choose the frequent choice across all five trials, compared to when they choose frequent choice three or four times. Participants were the fastest and the most confident when answering to the consistent items, slower and less confident when giving frequent answers to non-consistent items, and the slowest and the least confident when giving rare answers to non-consistent items. At the between-subject level, participants were more confident and faster for majority than for minority answers. A significant item consensualityaccuracy interaction on confidence, as well as on response time, was observed. On consensually wrong items, participants were more confident and faster for wrong than for correct answers. The obtained results imply that assumptions of the self-consistency model can be generalized to the base-rate tasks