ESG zahtjevi – izazovi i prilike za hrvatsko gospodarstvo

Znanstvena monografija pod naslovom „ESG zahtjevi – izazovi i prilike za hrvatsko gospodarstvo“ predstavlja doprinos izučavanju ESG koncepta (engl. environmental, social, and governance, ESG) odnosno okolišnih, društvenih i upravljačkih čimbenika. Navedena tri tematska područja obuhvaćaju sve nefinancijske rizike i prilike s kojima se svakodnevno suočavaju kompanije, ali su svojstvene i drugim javnim i privatnim dionicima. Odnosi se na nefinancijske dimenzije koje se koriste za mjerenje i praćenje utjecaja poduzeća ili organizacije na okoliš, gospodarstvo i društvo. Za ostvarivanje ciljeva klimatske i socijalne održivosti potrebna su značajna privatna i javna ulaganja, ali alternativa održivom financiranju ne postoji. Ono ne uključuje samo ekološko i klimatski neutralno (ili čak negativno), već i socijalno osviješteno, pravedno i uključivo djelovanje. Financiranje, investiranje i ukupno djelovanje u skladu s ESG kriterijima već je postalo ključni kriterij koji razdvaja uspješne ekonomske subjekte od neuspješnih i neprilagođenih trenutku u kojemu se nalazimo. Održivi razvoj je proces kojemu je središnji cilj zadovoljiti potrebe današnjice bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Poslovanje u skladu s ciljevima održivog razvoja pomaže suzbiti globalne klimatske i društvene izazove te osigurati bolju budućnost poslovanjem i ulaganjem koje ima u vidu dobrobiti čovječanstva. Ulagači, regulatori, potrošači i zaposlenici sada sve više zahtijevaju da tvrtke ne budu samo dobri upravitelji kapitalom, već i da podržavaju inkluzivnost, jednakost i pravednost, odnosno da promiču društvene dobrobiti te da imaju potreban okvir upravljanja koji to podržava. Održive prakse podupiru dugoročno ekološko, ljudsko i ekonomsko blagostanje u kontekstu ograničenih resursa. Naporima za niskougljičnim, resursno učinkovitijim i održivijim gospodarstvom priključila se i Europska unija u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma i UN-ovim ciljevima održivog razvoja do 2030. godine. Zelenim planom EU-a dodatno je ojačan ovaj put i utvrđen jasan smjer razvoja čime će Europa postati prvi klimatsko neutralni kontinent. Pritom su u središtu interesa okolišni, društveni i upravljački kriteriji, odnosno ESG zahtjevi (engl. environmental, social, and governance criteria) kojima se ucrtava put za implementaciju nove paradigme kojom poduzeća više ne vrednuju isključivo profit, već prioritiziraju dobrobit svojih zaposlenika, kupaca i zajednice. Evolucija održivosti te razvoj i implementacija ESG kriterija u europske prakse, zakonodavstvo i regulativu obrađeni su u prva tri poglavlja knjige pri čemu se naglasak stavlja na financijski sektor s obzirom na to da je isti predvodnik ovih promjena i glavna podrška zaokretu k održivijim gospodarstvima. U nastavku je istražen status ostvarenja 17 ciljeva održivog razvoja UN-a u Republici Hrvatskoj te je izvršena usporedba s drugim odabranim zemljama u Europskoj uniji. U smislu održivosti najveći su izazovi upravo pred poslovnim sektorom. Zelena tranzicija zahtijeva od poduzeća potpuni prijelaz s ekonomskog rasta utemeljenog na korištenju fosilnih goriva na kružne (cirkularne) ekonomske infrastrukture uz primjenu tehnologija za smanjenje ugljikova otiska. Ovakva tranzicija, uz očuvanje prirodnih resursa, zastupa i pravednost u društvenoj raspodjeli bogatstva, a od poduzeća zahtijeva da jasno objasne vlastiti doprinos održivosti. Stoga se ishodište ovih promjena očituje i u konceptu društveno odgovornog poslovanja koji su već desetljećima ranije prihvatili brojna poduzeća i organizacije. Osim globalnih tijekova i promjena koji od poduzeća zahtijevaju održivo djelovanje, njihova je obveza i izvješćivanje o održivosti. Riječ je o nefinancijskom, javnom izvještavanju o utjecaju na okoliš i društvo koje sadrži informacije o okolišnim, društvenim i kadrovskim pitanjima te pitanjima u vezi s poštivanjem ljudskih prava, borbom protiv korupcije i rodnom ravnopravnošću. Europski i domaći regulatorni i zakonodavni okvir o pitanjima izvještavanja obrađen je u šestome poglavlju rada. Zainteresirani sudionici na financijskim tržištima, poslovni partneri, dobavljači, ali i kupci mogu uzeti u obzir objavljene informacije o kojima poduzeća javno izvještavaju prilikom procjene ugleda i vjerodostojnosti tvrtke u pogledu održivog razvoja. Ipak, nefinancijsko izvještavanje i unapređenje poslovanja prema ESG kriterijima od najvećeg je interesa za financijska tržišta, odnosno za ulagatelje koji navedene informacije sve više koriste u procesima donošenja investicijskih odluka. Pritom su od velike pomoći ESG ocjene koje objavljuju različite organizacije i institucije, a pružaju integrirani pogled na performanse održivosti poslovnog subjekta. Veliki izazov za globalna financijska tržišta predstavlja nedostatak standardizacije ocjenjivanja ESG kriterija. Neujednačena metodologija ocjenjivanja može predstavljati problem prilikom izrade investicijskog portfelja pa su autori narednog poglavlja analizirali metodologije izrade ESG ocjena (Sustainalytics i Refinitiv) te elaborirali njihove sastavne elemente. Posebno poglavlje posvećeno je pitanju rodne ravnopravnosti koje je dio “društvenog” dijela akronima ESG. Autorica polazi od pretpostavke da bi ulaganje u skladu s načelima ESG-a moglo biti važan akcelerator postizanja rodne ravnopravnosti, raznolikosti i uključenosti na radnom mjestu, analizira koristi od takvog pristupa te njegove ekonomske i političke konotacije. Problem rodne neravnopravnosti uključuje se u ESG regulativu zbog spoznaje da je rodna ravnopravnost kritična komponenta društvenog napretka te da ima širok i jasan utjecaj na ekonomski i socijalni razvoj. Individualni doprinos održivosti i zaštiti klime i okoliša građani mogu ostvariti i štednjom i ulaganjima u tzv. „zelene i održive financijske proizvode“. Održivi financijski instrumenti promiču projekte koji rezultiraju smanjenjem emisije stakleničkih plinova, ali i promoviraju poduzeća koja vode računa o održivosti poslovanja i smanjenju negativnih socijalnih i upravljačkih čimbenika u poslovanju. Razvoj tržišta održivih financijskih instrumenata započeo je 2007. godine prvim izdanjem zelenih obveznica od strane Europske investicijske banke i otada bilježi ubrzan rast. U posljednjem desetljeću intenzivno se razvijaju i ostali oblici dužničkih održivih financijskih instrumenata kao što su socijalne obveznice, obveznice povezane s održivošću i tranzicijske obveznice čije su odrednice i razvoj također istraženi u knjizi. Jedan od najmanje razvijenih održivih instrumenata u EU-u su održivi sekuritizacijski instrumenti te im je stoga posvećeno zasebno poglavlje. Njihovim se razvojem mogu inovirati investicijske strategije i postići sinergijski i multiplicirani učinci na financijske usluge i tržišta. Posljednje poglavlje sadrži pregled praksi vodećih multilateralnih razvojnih banaka u održivom financiranju kao pionira kreiranja i implementacije održivih financijskih instrumenata na međunarodnim financijskim tržištima. Hrvatska je na začetku ovoga procesa te je na kompanijama, jedinicama lokalne vlasti i državnim institucijama i agencijama da kreiraju i ponude tržištu inovativne i održive financijske proizvode kojima će “ozeleniti” gospodarstvo te poticati socijalnu osviještenost, pravednost i jednakost