The role of the bird in Danijel Dragojevics poetry

U ovom radu analizira se funkcija ptice u pjesništvu Danijela Dragojevića. U početnom dijelu rada opisuju se kritička razmatranja autorova opusa te ga se smješta u kontekst hrvatskog pjesništva. Zatim se izvode njegova ključna poetska obilježja. Drugi dio, koji je posvećen motivu ptice, dijeli se u tri segmenta. Na prvoj razini nastoji se opisati uloga ptice u odnosu na autorova temeljna obilježja, uz pridodanu posstrukturalističku perspektivu. Na drugoj razini, analitička optika ptice se prebacuje u polje ekokritike da bi se ukazalo na okolišnu imaginaciju koja je kritički usmjerena prema antropocentričnim pogledima prirode i okoline, proizvodeći pritom specifičnu ekološku svijest ili implicitnu etičnost. Funkcija ptice, u kontekstu autorove ekopoetike, također razbija uvriježene granice između urbanog i seoskog, prirode i kulture, umjetnosti i stvarnosti, forme i sadržaja, književnih i izvanknjiževnih diskursa, žanrova te recepcije i teksta. Na posljednjoj razini, motiv ptice se podvrgava stilističkoj interpretaciji koja u prvi plan postavlja tekst i njegove jezične posebitosti, a teoriju, kao njegovu potencijalnu nadogradnju, u sekundarni plan.This paper analyzes the function of the bird in Danijel Dragojevicʼs poetry. The first part of the paper describes the critical considerations of the author’s work and places it in the context of Croatian poetry after which its key poetic features are derived. The second part, which is dedicated to the bird motive, is divided into three segments. At the first level, an attempt is made to describe the role of the bird in relation to the author's basic characteristics, with the addition of a poststructuralist perspective. On another level, the analytical optics of the bird is transferred to the field of ecocriticism to indicate an environmental imagination that is critically oriented towards anthropocentric views of nature and the environment, producing a specific ecological consciousness or implicit ethics. The function of the bird, in the context of the author’s ecopoetics, also breaks established boundaries between urban and rural, nature and culture, art and reality, form and content, literary and non-literary discourses, genres and reception and text. On the final level, the bird motive is subjected to a stylistic interpretation that puts the text and its linguistic peculiarities in the foreground, and the theory, as its potential extension, into the secondary plan