Transmedia Narrative Techniques in Musicals

Tema ovog diplomskog rada je analiza tri mjuzikla (dva kazališna i jedan filmski) iz različitih razdoblja razvoja žanra: U šumi (1991) Jamesa Lapinea. Hamilton (2020) Thomasa Kaila. filmski Chicago (2002) Roba Marshalla. Cilj analize jest utvrditi i opisati narativne tehnike koje variraju ovisno o vrsti mjuzikla i o mediju. Budući da metodologija diplomskog rada počiva na načelima transmedijske naratologije, na početku će se ukratko prikazati razvoj transmedijske naratologije kao grane postklasične naratologije. Potom će se istaknuti razlike između teorijskih pristupa klasične i postklasične naratologije. U okviru sažete povijesti mjuzikla opisat će se načini pripovijedanja u mjuziklima u duhu klasične naratologije. Nakon toga u kontekstu modela transmedijskih pripovjednih tehnika raspravljat će se o tome u kojoj mjeri adaptacija u novom mediju utječe na njih. Središnji dio rada posvećen je transmedijskoj analizi u kojoj će se na primjerima iz mjuzikla promatrati četiri elementa koje mjuzikl nasljeđuje iz klasične naratologije (vrijeme, likovi, pripovjedač, fokalizacija) ali ih stavlja u nove kontekste u svakom analiziranom mjuziklu. Uz ova četiri elementa u transmedijskoj analizi istražuju se i instancije slikovnog, gestualnog i glazbenog pripovijedanja