Are we ready for end of life decisions in intensive medicine?

Cilj istraživanja: Usporediti stavove intenzivista Kliničkog bolničkog centra Osijek o kraju života u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) s postupanjima u praksi. Ispitanici i metode: Istraživanje se sastojalo od dva dijela: provođenje anonimne ankete među liječnicima specijalistima koji rade u JIL-u i retrospektivne analize podataka o umrlim pacijentima u 2022. godini, prikupljenih iz bolničkog informacijskog sustava (BIS). Rezultati: Anketa je pokazala da većina liječnika nije primjenjivala smjernice za unaprijeđenje palijativne skrbi u JIL-u te da postoje dileme oko etičnosti ograničenja mjera umjetnog održavanja života. Kao glavni razlozi neprovođenja smjernica bili su identificirani nedostatak pravne zaštite i strah od percepcije kolega i obitelji. Analiza podataka iz BIS-a otkrila je značajno velik broj smrti nakon neuspješne kardiopulmonalne reanimacije (KPR) u u usporedbi s ostatkom Europe, kao i nedostatak pismenog dokumentiranja odluka o neprovođenju KPR-a i izostavljanju određene mjere umjetnog održavanja života. Iako je postojao obrazac za odluku o ograničavanju mjera i postupaka umjetnog održavanja života, većina liječnika nije bila upoznata s njegovim postojanjem niti ga je ispunila. Zaključak: Navedeni rezultati ukazuju na potrebu za poboljšanjem postupanja u donošenju odluka o kraju života u JIL-u.Objectives: To compare the attitudes of intensive care physicians at Clinical Hospital Center Osijek regarding end-of-life care in intensive care units (ICUs) with actual practice. Participants and methods: The study consisted of two parts: conducting an anonymous survey among specialist physicians working in ICUs and retrospective analysis of data on deceased patients in 2022, collected from the Hospital Information System (HIS). Results: The survey revealed that the majority of physicians did not adhere to guidelines for improving palliative care in ICUs and that there were ethical dilemmas regarding the limitation of life-sustaining measures. The main reasons for non-adherence to the guidelines were identified as a lack of legal protection and fear of colleagues’ and families’ perception. Analysis of data from the HIS identified a significantly higher number of deaths following unsuccessful cardiopulmonary resuscitation (CPR) compared to the rest of Europe, as well as a lack of written documentation of decisions to withhold CPR and specific life-sustaining measures. Although there was a protocol for making decisions on life-sustaining measures limitations, the majority of physicians were unaware of its existence and did not complete it. Conclusion: These findings highlight the need for improvement in decision-making regarding end-of-life care in ICUs