Spatial Aspects of Demonological Legends from Eastern Serbia: ethnographic examples and analysis.

U ovom radu biće predstavljena demonološka predanja, tj. verovanja u de-monska bića ljudskog i ne-ljudskog porekla (demone prirode), na osnovu građe priku-pljene tokom obavljanja terenskih istraživanja u široj okolini Knjaževca, počevši od leta 2014. godine. Rad predstavlja nastavak prethodnih istraživanja u kojima smo definisali teorijsko-metodološki okvir za proučavanje prostora u narodnoj demonologiji, putem lociranja i opisivanja graničnih područja, odnosno prostornih zona u kojima se pojav-ni oblici iz sfere podazumevane stvarnosti stapaju sa onostranim formama. Prostorni kontekst ovih intermedijalnih zona, kako ćemo pokazati na osnovu prikupljene etno-grafske građe, predstavlja bitan uslov za ukazivanje natprirodnih bića u demonološkim predanjima. Taj kontekst, nadalje, ispunjen je kulturnim sadržajima koje je moguće iz-dvojiti, opisati i analizirati, što će i biti osnovni cilj ovog rada.In this article, beliefs in demonic creatures of human and non-human origin will be presented, based on the ethnographic material collected during the fieldwork research in the broader area of Knjaževac in eastern Serbia, starting from the summer of 2014. Our previously published text dealt with the spatial aspect of beliefs in the other world, through locating and describing liminal areas which bear the characteristics of both this and the next world. Spatial context of these intermedial zones, as will be shown, represents an important condition for the emergence of supernatural phenomena in the demonological folklore. Furthermore, spatial context is filled with cultural content which can be described and analyzed. This will be one of the goals of our paper