Vanjski prostor- poticajno okruženje za tjelesnu aktivnost djece i učenje

Boravak djece na otvorenom donosi mnoge dobrobiti za njihov rast i razvoj. Najvažnija uloga vanjskog prostora je poticanje tjelesnog razvoja, motoričkih sposobnosti, znanja i vještina te potrebe za trajnom tjelesnom aktivnošću. Uz zdravi tjelesni razvoj, aktivnosti na otvorenom pružaju priliku za socijalizaciju, učenje pravila, shvaćanje međusobnih ovisnosti, razvijanje samopouz¬danja, intelektualni razvoj i rješavanje problema., Na vanjskom prostoru djeca se emocionalno razvijaju suočavajući se s novim izazovima gdje sami opažaju što sve njihova tijela mogu i kako mogu kontrolirati svoje pokrete. Vani lakše razgovaraju i surađuju međusobno i s odraslima te lakše izražavaju osje¬ćaje. Međutim, bez poticajnog okruženja djeca se neće dodatno fizički aktivirati. Stoga je potrebno da odgojno-obrazovni djelatnici koji rade s djecom u vrtićima imaju kompetencije kojima će omogućiti djeci što dulji boravak na vanjskom prostoru, tj. kvalitetno planirane i postavljene poticaje koji će djeci omogućiti učenje i razvoj, ne samo unutar vrtića, već i na vanjskim prostorima vrtića i izvan njega (parkovi, šume, plaže, igrališta, vrtovi…). Postoje mnogi načini kojima se djeci mogu omogućiti nova motorička iskustva, stjecanje znanja i razvoj sposobnosti. Na vanjskom prostoru se svakako trebaju iskoristiti raspoložive prirodne prepreke koje se zateknu na mjestu odvijanja odgojno-obrazovnog procesa ili koristiti sredstva za rad koja su načinjena od prirodnih materijala. U radu su prikazani primjeri poticaja za razvoj motoričkih sposobnost i stjecanje znanja. Budući da danas u dječjim vrtićima svjedočimo porastu razvojnih teškoća, smanjenih motoričkih sposobnosti, kao i porastu broja djece s problemima usporenog razvoja govora, imperativ u našem predškolskom odgojno-obrazovnom sustavu treba biti podizanje opće svijesti o dječjem pravu na igru na otvorenom, kao i o njegovom potencijalu u podršci dječjoj dobrobiti, učenju i razvoju. S obzirom na dugotrajni boravak djece u predškolskim ustanovama, edukacija o mogućnostima kvalitetnog korištenja vanjskih prostora u funkciji pravilnog rasta i razvoja djeteta te planiranje vremena i prostoru za igru na otvorenom trebala bi biti integrirana u obvezna planiranja odgojno-obrazovnog rada u vrtićima