Terapijsko jahanje: odgojno-obrazovne i pedagoške implikacije

Sažetak Terapijsko jahanje razmjerno je poznata, ali još uvijek nedovoljno istražena metoda rada s djecom i mladeži unutar edukacijsko-rehabilitacijskih, odgojno-obrazovnih i medicinskih znanosti. U novije vrijeme snažan poticaj istraživanju ove učinkovite rehabilitacijske metode dali su stručnjaci okupljeni oko udruga i konjičkih klubova koji se profesionalno bave terapijskim jahanjem. Međutim, taj entuzijazam zajednice još uvijek nema većeg odjeka u odgojno-obrazovnoj praksi niti prostora u školskom, po suvremenim nagnućima suradničkom i partnerskom kurikulumu. Stoga je cilj ovoga rada ispitati koliko su učitelji (N=103) upoznati s terapijskim jahanjem i njihovim učincima na emocionalno-spoznajno, socijalno i motoričko područje razvoja djece. Također analizom učiteljevih spoznaja u praksi definiraju se odgojno-obrazovne i pedagoške implikacije terapijskog jahanja u školskom kontekstu.Teorijski dio rada propituje različita polazišta i vidove terapijskog jahanja, raščlanjuje svojevrsnu terminološku zbrku oko definicija i termina vezanih za uporabu konja u terapijske svrhe.Rezultati istraživanja i njihova interpretacija usmjereni su na odgojno-obrazovnu praksu i afirmaciju terapijskog jahanja u školskom kontekstu kao učinkovite metode u otklanjanju prepreka za učenje i sudjelovanje. Pedagoške implikacije istraživanja ogledaju se kroz razvoj partnerskih odnosa škola i udruga za terapijsko jahanje. Važna odrednica toga je izobrazba učitelja, stručnih suradnika, ali i roditelja o različitim vidovima rehabilitacije terapijskim jahanjem i njegovim ishodima.