Properties of mortar reinforced with carbon fibres

Korištenje otpadnih ugljičnih vlakana, koja nastaju kao nusproizvod prilikom proizvodnje tkanina i mrežica za sanaciju i ojačanje postojećih konstrukcija, u cementnim kompozitima donosi niz prednosti kako za okoliš tako i za građevinsku industriju. Ugljična vlakna poboljšavaju mehanička svojstava cementnih kompozita, prije svega pozitivan utjecaj je vidljiv na vlačnu čvrstoću i žilavost. Osim toga, posebna karakteristika ovih mortova jest povećana električna i toplinska provodljivost zbog čega se ovaj mort može primijeniti kao dio sustava katodne zaštite, kao samozagrijavajući mort, ali i kao zaštita od elektromagnetnog zračenja. U ovome radu, korištena su otpadna ugljična vlakna različitih duljina, odnosno 6 i 12 mm, te su dodana u mort u različitim volumnim udjelima (0,5%, 1% i 2%). Za usporedbu, kako bi se utvrdile razlike u doprinosu svojstvima, korištena su i tvornički proizvedena ugljična vlakna istih duljina, ali isključivo u volumnom udjelu od 1%. U eksperimentalnom dijelu opisan je postupak pripreme morta te ispitivanja koja su provedena u svježem i očvrsnulom stanju. Rezultati ispitivanja ukazuju na smanjenje obradivosti u svježem stanju te povećanje čvrstoće na savijanje i žilavosti te smanjenje električnog otpora s povećanjem sadržaja ugljičnih vlakana.The use of waste carbon fibers, a byproduct of the manufacture of technical textiles for the repair and reinforcement of existing structures, offers a number of environmental and construction industry benefits in cement composites. Carbon fibers improve the mechanical properties of cement composites, particularly in terms of tensile strength and toughness. In addition, these mortars are characterized by increased electrical and thermal conductivity, which allows them to be used as part of cathodic protection systems, as "self-heating" mortars and for protection against electromagnetic radiation. In this study, waste carbon fibers of different lengths, namely 6 and 12 mm, were used and added to the mortar at different volume percentages (0.5%, 1%, and 2%). For comparison, factory-produced carbon fibers of the same length were also used, but exclusively with a volume percentage of 1%. The experimental part describes the mortar production process and the tests carried out both in the fresh and hardened state. The test results show an increase in flexural strength and toughness, a decrease in electrical resistance, but also changes in workability with increasing carbon fiber content