Challenges of spatial accessibility for movement of visually impaired people

Pristupačnost je „rezultat primjene tehničkih rješenja u projektiranju i građenju građevina, kojima se osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti osigurava nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad u tim građevinama na jednakoj razini kao i drugim osobama“ (Pravilnik, NN 78/13). Prema čl. 9. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (NN, 6/07), pristupačnost podrazumijeva neovisnost osoba s invaliditetom i potpuno sudjelovanje u svim područjima života, poduzimanjem odgovarajućih mjera izgradnje okruženja, dostupnosti prijevoza, komunikacijskih i informacijskih sustava, cesta, građevina i drugih zatvorenih i otvorenih prostora. Također uključuje i identifikaciju i uklanjanje prepreka i barijera pristupačnosti, s kojima se i osobe oštećena vida često susreću, poput nepristupačnosti cesta i građevina, komunikacijskih i informacijskih tehnologija, pisanih informacija i dr. „Obvezni elementi pristupačnosti definirani su kao elementi za projektiranje i građenje, kojima se određuje veličina, svojstva, uređaji i druga oprema građevine radi osiguranja pristupa, kretanja, boravka i rada na jednakoj razini kao i ostalim osobama. To su: elementi pristupačnosti za svladavanje visinskih razlika (rampe, stepeništa, dizala i dr.), elementi pristupačnosti neovisnog življenja (ulazni prostor, kvake i dr.) i elementi pristupačnosti javnog prometa (stajalište/peron, pješačka površina, semafor, pješački prijelaz i dr.)“, te se primjenjuju odabirom najpovoljnijeg rješenja u odnosu na namjenu (Pravilnik, NN 78/13). Prema Pojmovniku pravobraniteljice za osobe s invaliditetom (2012) tri su oblika pristupačnosti: „arhitektonski - fizički (vrata, prijevoz, univerzalni dizajn, okoliš), komunikacijski (obrasci dokumenata, Brailleovo pismo, audio i vizualna oprema, znakovni jezik, prevoditelji/tumači, korištenje dokumenata jednostavnih za čitanje) i socijalni (podizanje razine svjesti, uklanjanje stigme, predrasuda i stereotipa)“. Orijentacija i kretanje kao proces podrazumijeva osposobljavanje osoba oštećena vida za sigurno, samostalno i učinkovito kretanje (Mršić, 1995). Prema tome neprilagođenost različitih aspekata okoline, nepristupačnost prometnica i građevina, te pisanih i zvučnih informacija osobama oštećena vida često onemogućava sudjelovanje u različitim područjima njihova života, kao i samostalnom i uspješnom kretanju u prostoru. Stoga je cilj ovog diplomskog rada na temelju dostupne literature analizirati probleme i izazove pristupačnosti s kojima se osobe oštećena vida suočavaju u uspostavljanju i održavanju orijentacije i kretanja. Pregledom literature dostupne na bazama podataka Sage Journals, ScienceDirect, EBSCOhost i na temelju pretrage ključnih pojmova poput pristupačnosti, prostornih prepreka, slijepih osoba i izazova u kretanju, u ovom radu opisani su različiti čimbenici koji čine prostor manje pristupačnim za kretanje osoba oštećena vida.Accessibility is a result of the application of technical solutions in the design and construction of buildings, which ensure unobstructed access, movement, stay and work in these buildings to persons with disabilities and reduced mobility on the same level as other persons. According to Article 9 of the Convention on the Rights of Persons with Disabilities, accessibility implies the independence of persons with disabilities and full participation in all areas of life by taking appropriate measures to build the environment, accessibility of transportation, communication and information systems, roads, buildings and other closed and open spaces. It also includes the identification and removal of accessibility obstacles and barriers, which are also often encountered by visually impaired people, such as the inaccessibility of roads and buildings, communication an information technologies, written information, etc. Mandatory elements of accessability are defined as elements for design and construction, which determine the size, properties, devices and the other equipment of the building in order to ensure access, movement and work on the same level as other people. These are: accessibility elements for overcoming height differences (ramps, stairs, elevators, etc.), accessibility elements for independent living (entrance area, door handles, etc.) and accessibility elements for public transport (stop/platform, pedestrian area, traffic light, crosswalk etc.), and are applied by choosing the most favorable solution in relation to the purpose. There are three forms of accessibility: architectural - physical (doors, transport, universal design, environment), communicative (forms of documents, Braille, audio and visual equipment, sign language, translators/interpreters, use easy-to-read documents) and social (raising the level of awareness, removing stigma, prejudices and stereotypes). Orientation and movement as a process implies the training of visually impaired persons for safe, independent and efficient movement (Mršić, 1995). Accordingly, the lack of adaptation of various aspects of the environment, the inaccessibility of roads and buildings, as well as written and audio information, often make it impossible for visually impaired people to participate in different areas of their lives, as well as to move independently and successfully in space. Therefore, the aim of this thesis, based on the available literature, is to analyze the problems and challenges of accessibility that visually impaired people face in establishing and maintaining orientation and mobility. By reviewing the literature available on the databases Sage Journals, ScienceDirect, EBSCOhost and based on a search of key terms such as accessibility, spatial barriers, blind people and mobility challenges, this paper describes various factors that make space less accessible for the movement of visually impaired people