Ovaj diplomski rad razmatra vidove kiparskog rada dvaju autora. Referira se na domaću tradiciju, konkretno na portretnu skulpturu Jurja Dalmatinca s friza Šibenske katedrale i na Giacomettia koji je tu akademsku tradiciju u skulpturi mijenjao „ispisivajući stranice“ modernog i suvremenog kiparstva. Referirajući na prethodno iskustvo navedenih autora nastaje ovaj rad koji misaono i vizualno spaja ta dva „etosa kreativnosti“ i nadahnuća, bez pomisli da je rad rezultat križanja epohalnih nadahnuća i senzibiliteta vremena autora na koje je referiran. Koncentraciji je na portretnoj cjelini koja spreže oba iskustva gledanja između ekstremne prošlosti i današnjeg shvaćanja skulpture kao proširenog područja.This master’s thesis examines aspects of ...