Existentialism in the poetry of Vesna Parun and Josip Pupačić

S obzirom na egzistencijalizam kao pravac koji prenosi korijene s filozofske na književnu domenu, njegovu je recepciju nezaobilazno spomenuti u hrvatskoj književnosti. Stoga je središnji dio rada usmjeren na analizu i interpretaciju jednoga dijela pjesničkih opusa Vesne Parun i Josipa Pupačića. Za tumačenje Paruničina pjesništva odabrane su sljedeće zbirke: Gong (1966.), Ukleti dažd (1969.) i Stid me je umrijeti (1974.), dok su iz Pupačićeva književnoga stvaralaštva istaknute: Cvijet izvan sebe (1958.), Ustoličenje (1965.) i Moj križ svejedno gori (1971.). Na početku rada istaknuto je razmatranje egzistencijalizma kroz dva smjera – kršćanski i areligiozni, a navedeni su i neki od njihovih predstavnika (Kierkegaard, Dostojevski, Jaspers, Heidegger, Sartre i Camus). Uzevši u obzir da se egzistencijalizam usmjerava na individuu, a ne kolektiv, temeljna je os problematike postavljena kroz proučavanje poratnoga razvoja lirike i generacije krugovaša, a istaknute su i „granične situacije“ kao neizbježne životne okosnice.Considering existentialism as a direction that transfers its roots from philosophical to literary domain, its reception is inevitably mentioned in croatian literature. Therefore, the central part of the work is focused on the analysis and interpretation of one part of the poetic opus of Vesna Parun and Josip Pupačić. For the interpretation of Parun's poetry, the following collections were selected: Gong (1966.), Cursed rain (1969.) and I am ashamed to die (1974.), while from Pupačić's literary work, the following were highlighted: Flower outside of itself (1958.), Coronation (1965.) and My cross is still burning (1971.). In the beginning of the work, the consideration of existentialism through two directions – christian and nonreligious – is highlighted, and some of their representatives (Kierkegaard, Dostoevsky, Jaspers, Heidegger, Sartre and Camus) are mentioned. Given that existentialism focuses on the individual, rather than the collective, the fundamental axis of the problem is set through the study of the post-war development of lyric and the generation of krugovaši, and „borderline situations“ are also highlighted as inevitable life backbone