The character of fatal women in Croatian literature in the 19th and 20th centuries

U ovom završnom radu bit će prikazan lik fatalne žene u hrvatskoj književnosti 19. i 20. stoljeća kroz reprezentativne romane Zlatarovo zlato Augusta Šenoe i U registraturi Ante Kovačića te dramu Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže. Lik fatalne žene oblikovao se u razdoblju romantizma, a nastavio se razvijati u razdoblju realizma. Kroz brojna djela lik fatalne žene nosi relativno iste karakteristike: očaravajuća ljepota, iznimna inteligencija, proračunatost i snalažljivost. One su hrabre i uporne te ih ništa ne može zaustaviti da ostvare vlastite ciljeve i zamisli. Fatalne žene su amoralne i dijabolične te se često javljaju kao glasnice smrti, propasti i nesreće. Nemec navodi kako su one najživlji i literarno najuvjerljiviji ženski likovi hrvatske književnosti (Nemec, 1995: 58). U radu prvo krećemo od pregleda književnih razdoblja romantizma, realizma i modernizma. Ukratko ću predstaviti osnovne značajke navedenih razdoblja u europskoj i hrvatskoj književnosti. Potom ću obraditi karakteristike fatalnih žena i njihovu ulogu u radnji romana. Glavni dio rada posvetit ću likovima fatalnih žena koji se pojavljuju u navedenim djelima te usporediti glavne osobine fatalnih žena kroz lik Klare, Laure i barunice Castelli. Obradit ću način njihova života, postupke i sudbinu