POJAM PATNJE U SCHOPENHAUEROVOJ FILOZOFIJI

U ovom radu bavit ćemo se Schopenhauerovim pogledom na patnju i njezinom ulogom u njegovom cjelokupnom shvaćanju svijeta. Centralna tema je odnos između patnje i Schopenhauerove koncepcije volje, koja po njemu predstavlja osnovu svjetskog postojanja i unutarnje karakteristike svega u svijetu. Glavni izvor analize bit će Schopenhauerovo djelo Svijet kao volja i predodžba, dok će dodatni izvori i komentari pomoći za dodatno produbljivanje i širenje tema koje se obrađuju. Prvi dio prvoga poglavlja ovog rada istražuje povezanost između Schopenhauerovog života i njegovog pesimističkog svjetonazora. Tvrdi se da su Schopenhauerova problematična obiteljska pozadina i drugi životni izazovi kojima je bio izložen oblikovali njegov pesimistički pogled na svijet. U drugom segmentu istog poglavlja razmatraju se misli Arthura Schopenhauera o patnji, izložene u njegovom eseju pod nazivom O patnjama svijeta. U tom kontekstu, patnja je neminovna i nastaje kao posljedica aktivnosti volje, koja neprekidno stvara naše potrebe. Schopenhauer dolazi do zaključka da je život primarno mjesto patnje, prošarano rijetkim momentima zadovoljstva. Naredno poglavlje, fokusira se na kompleksan odnos između volje i patnje. Volja je, prema Schopenhaueru, osnovni pokretač koji oblikuje svijet, a patnja je neizbježan produkt te dinamike. Zadnje poglavlje razmatra načine na koje je moguće ublažiti ili čak ukinuti patnju. Schopenhauer nudi dvije strategije: estetsku kontemplaciju i etiku sućuti, koja vodi prema asketizmu. Prema njemu, krajnji cilj je dobrovoljna smrt kojom se uklanja posljednji trag individualne volje i s njom povezana patnja