Biological and ecological characteristics of the order Rajiformes and their endangerment in the Adriatic Sea

Red Rajiformes pripada nadredu Batoidea i predstavlja skupinu s najvećim brojem validnih vrsta među hrskavičnjačama. Ipak, njihov vrlo uniforman izgled često je razlog pogrešnim identifikacijama vrsta, što ostavlja prostor za krive procjene njihove distribucije, abundancije i statusa. Njihove biološke značajke usko su povezane sa staništem u kojem žive, što je u ovom slučaju duboko more s niskom primarnom produkcijom. Kao rezultat toga im je dostupna mala količina energije koja je kod pripadnika ovog reda kao vršnih predatora usmjerena na preživljavanje, a ne na reprodukciju, što ih čini vrlo ranjivim na antropogene pritiske, osobito ribolov i degradaciju staništa. Cilj ovog rada je na temelju dostupnih podataka prikazati interakciju Jadranskog mora kao staništa sa biološkim karakteristikama i ekologije 13 vrsta prisutnih u Jadranu. Holistički prikaz ovih interakcija ključan je za razumijevanje njihovog rizika od izumiranja, a time i za određivanje adekvatnih mjera njihovog očuvanjaThe order Rajiformes belongs to the superorder Batoidea and represents the group with the largest number of valid species among cartilaginous animals. However, their very uniform appearance is often the reason for misidentification of species, which leaves room for wrong estimates of their distribution, abundance and status. Their biological characteristics are closely related to the habitat they live in, which in this case are deep waters with low primary production. As a result, a small amount of energy is available to them, which in members of this order, as top predators, is focused on survival and not on reproduction, which makes them very vulnerable to anthropogenic pressures, especially fishing and habitat degradation. The aim of this paper is to present, based on available data, the interaction of the Adriatic Sea as a state with the features of the life history and ecology of 13 species present in the Adriatic. A holistic view of these interactions is crucial for understanding their risk of extinction, and thus for determining adequate conservation measures