Zdravstvena njega bolesnika s karcinomom debelog crijeva

SAŽETAK Karcinom debelog crijeva opisuje se kao jedan od najvećih javnozdravstvenih problema zbog velike pojavnosti i smrtnosti. Rizik od pojave karcinoma debelog crijeva ovisi o životnoj dobi te je pojavnost veća između 50.-55. godine života. Svakim daljnjim desetljećem života rizik se udvostručuje te na kraju doseže eksponencijalni rast. Karcinom debelog crijeva obično se javlja kao mala, dobroćudna nakupina stanica na unutarnjoj strani debelog crijeva koji se nazivaju polipi. Polipi mogu biti mali i asimptomatski te se zbog toga preporučuju redoviti probirni testovi koji pomažu u prevenciji karcinoma debelog crijeva otkrivanjem i uklanjanjem polipa prije nego što postanu maligni. Kada dođe do razvoja karcinoma debelog crijeva znakovi i simptomi koji se javljaju uključuju neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, krvave stolice, promjenu oblika stolice te abdominalnu bol. Ukoliko se uoče navedeni simptomi preporučaju se određeni dijagnostički postupci od kojih je najčešća kolonoskopija. Ostali dijagnostički postupci koji se koriste su digitorektalni pregled, rektosigmoidoskopija te, ukoliko nije moguće napraviti kolonoskopiju, irigografija. Kako bi obrada bolesnika bila što brža koristi se multidisciplinarni pristup liječenju. Radikalni operativni zahvat glavni je način liječenja lokaliziranog karcinoma debelog crijeva. Kemoterapija se koristi kao pomoćna terapija u kombinaciji s kirurškim zahvatom radi potpunog uništenja mikrometastaza. Na kraju se primjenjuje terapija zračenjem kao adjuvantni oblik terapije, palijativni, ili u svrhu smanjenja stadija bolesti. Radi prevencije nastanka bolesti u zajednici postoje nacionalni programi za prevenciju karcinoma debelog crijeva. Glavni cilj nacionalnih programa je reducirati broj novooboljelih i umrlih od karcinoma debelog crijeva. Medicinska sestra ima veliku ulogu u skrbi za oboljelu osobu od karcinoma debelog crijeva tijekom hospitalizacije, rehabilitacije i prevencije bolesti. Osobu je potrebno što prije uključiti u što sličniji način života kakav je imala prije dijagnoze maligne bolest