E-public sector, a look into the future

Organizacije javnog sektora oduvijek su tražile nove načine za ispunjenje svoje javne misije. New Deal u Sjedinjenim Državama, ponovna izgradnja Europe nakon Drugog svjetskog rata, razvoj socijalne države, eksperimenti u novom javnom upravljanju, uspon e-uprave bile su faze velikih promjena u javnim upravama, kada su vlade eksperimentirale s novim idejama, politikama, procesima, institucionalnim aranžmanima, alatima za upravljanje i tehnologijama, kako bi stvorile javnu vrijednost i utjecale na pozitivne promjene. Svaki od gornjih primjera može se rastaviti kako bi se otkrio veliki broj inovacija koje su poduzele javne organizacije koje su inspirirale slične inovacije u zemljama OECD-a. I danas nije ništa drugačije. Nedavne studije pokazuju značajno visoke ukupne stope inovacija u organizacijama javnog sektora. Innobarometar Europske unije (EU) 2010. otkrio je da u EU27 prosječno 66 posto organizacija navodi da su implementirale inovaciju usluge. Lokalne vlasti i Nacionalna zdravstvena služba u Ujedinjenom Kraljevstvu, ispitani za Nestino pilot istraživanje iz 2011., izvijestili su da su implementirali vrlo visoke razine inovacija, s više od 90 posto organizacija koje su prijavile uslugu, proces ili tehniku upravljanja za inovaciju. Priroda problema javnog sektora – složeni, prekogranični i nerješivi tradicionalnim vladinim alatima i pristupima – također pojačava važnost izgradnje kapaciteta vlade za inovacije i pronalaženje rješenja za složene i nerješive probleme s kojima se društvo suočava. Složenost problema ogleda se u sve složenijim, pluralističkim i međusobno povezanim zajednicama i društvima. Povećanje migracija i društvene nejednakosti stvaraju složene krajolike unutar kojih se može kretati. Čini se da razvijanje boljeg razumijevanja načina na koji se inovacije događaju u vladama postaje sve popularnije među kreatorima politika i među istraživačima. Ovaj trend odražava spoznaju da neki od tradicionalnih pristupa rješavanju izazova javnih politika možda neće ponuditi rješenja za složene izazove s kojima se vlade danas suočavaju. “Opaki” problemi, kao što su klimatske promjene, siromaštvo, HIV i starenje stanovništva zahtijevaju nove i različite perspektive koje često rade zajedno. Razvoj novih skupova organizacijskih oblika, struktura upravljanja, mehanizama financiranja, političkih pristupa, partnerstava i struktura odgovornosti zamagljuje tradicionalne razlike između javnog i privatnog, kako bi se potražila nova rješenja za rješavanje nekih od najtežih svjetskih problema. U isto vrijeme, tehnološki napredak napreduje dosad neviđenom brzinom, otvarajući velike mogućnosti vladama da ugrade nove alate i pristupe, istovremeno vršeći veliki pritisak na vlade da održe korakPublic sector organizations have always sought new ways to fulfill their public mission. The New Deal in the United States, the rebuilding of Europe after the Second World War, the development of the welfare state, experiments in new public administration, the rise of egovernment were phases of major changes in public administrations, when governments experimented with new ideas, policies, processes, institutional arrangements, management tools and technologies, to create public value and affect positive change. Each of the above examples can be broken down to reveal a large number of innovations undertaken by public organizations that have inspired similar innovations in OECD countries. Today is no different. Recent studies show significantly high overall innovation rates in public sector organizations. The European Union (EU) Innobarometer 2010 revealed that in the EU27, an average of 66 percent of organizations state that they have implemented service innovation. Local authorities and the National Health Service in the UK surveyed for Nesta's 2011 pilot survey reported implementing very high levels of innovation, with more than 90 per cent of organizations reporting a service, process or management technique for innovation. The nature of public sector problems – complex, cross-border and intractable by traditional government tools and approaches – also reinforces the importance of building government capacity to innovate and find solutions to the complex and intractable problems facing society. The complexity of the problem is reflected in increasingly complex, pluralistic and interconnected communities and societies. Increasing migration and social inequalities create complex landscapes within which to navigate. Developing a better understanding of how innovation happens in governments seems to be gaining popularity among policy makers and researchers alike. This trend reflects the realization that some of the traditional approaches to addressing public policy challenges may not offer solutions to the complex challenges facing governments today. "Wicked" problems, such as climate change, poverty, HIV and population aging require new and different perspectives that often work together. The development of new sets of organizational forms, governance structures, funding mechanisms, policy approaches, partnerships and accountability structures blurs traditional distinctions between public and private to seek new solutions to some of the world's most pressing problems. At the same time, technological advances are advancing at an unprecedented rate, opening up great opportunities for governments to incorporate new tools and approaches, while putting great pressure on governments to keep up