Destruction of cultural assets in Dubrovnik and its surroundings during the Homeland War

Napadi Jugoslavenske narodne armije i srpskih i crnogorskih snaga na dubrovačko područje započeli su početkom listopada 1991. godine. Nakon teških razaranja i okupacije velikog dijela juga Hrvatske, hrvatska obrana se do 1992. godine uspjela ustrojiti i profesionalizirati te su do kraja te godine oslobođena sva okupirana područja krajnjega juga Hrvatske. No, ostale su teške posljedice velikosrpske agresije, kako ljudske tako i materijalne, osobito vidljive na kulturnoj baštini u dubrovačkoj staroj gradskoj jezgri i izvan nje. Najsnažniji napad na Dubrovnik dogodio se 6. prosinca 1991. kada je uništen i zapaljen najveći broj kulturnih i drugih građevina. Ratom su bile uništene, između ostaloga, crkva sv. Vlaha, Knežev dvor, katedrala Naviještenja Blažene Djevice Marije, Franjevački samostan „Mala Braća“, Onofrijeva fontana i dr. Također, uništena i zapaljena bila je i kulturna, posebno sakralna baština izvan stare gradske jezgre, primjerice crkva sv. Ilara, crkva sv. Križa, gradsko groblje na Boninovu, dominikanski samostan i dr. Postupak obnove kulturne i sakralne baštine odvijao se prema prioritetnoj listi, a planovi za obnovu započeli su već tijekom 1992. godine, te je obnova provedena uz financijsku potporu UNESCO-a i donacija pojedinaca. Do danas su na dubrovačkom području obnovljena sva kulturna i sakralna dobra uništena za vrijeme Domovinskog rata. Značajnu ulogu u pokušajima zaustavljanja rata na dubrovačkom području i mirotvornim nastojanjima, između ostalih, imala je i Katolička crkva i njezini predstavnici, posebice tadašnji dubrovački biskup mons. dr. Želimir Puljić, koji je svakodnevno izvješćivao Svetu Stolicu i međunarodnu javnost o ratnim razaranjima.The attacks by the Serbian - Montenegrin aggressor on the Dubrovnik area began in early October 1991. The independence of southern Croatia was completed in October 1992, after which artillery and tank actions continued, but there were no significant advances in the front line. The consequences of the Greater Serbian aggression are visible in the cultural and sacral heritage within and outside the old city of Dubrovnik. The most severe attack on the old city occurred on December 6, 1991, when the largest number of cultural goods were destroyed and set on fire. The war resulted in the destruction of major city buildings such as the Church of St. Blaise, the Rector's Palace, the Cathedral of the Annunciation of the Blessed Virgin Mary, the Franciscan Monastery of the Minor Friars, the Onofrio's Fountain, and others. Additionally, sacral heritage outside the old city walls was also destroyed and burned, including the Church of St. Hilarius, the Church of the Holy Cross, the city cemetery at Boninovo, the Dominican Monastery, and others. The process of restoration of cultural and sacral heritage followed a prioritized list and commenced in 1994 with the financial support of UNESCO and individuals. To this day, all cultural and sacral assets destroyed during the Homeland War have been restored in the Dubrovnik area. The Bishop Monsignor PhD Želimir Puljić played a significant role in stopping the war in the Dubrovnik area. He informed the Holy See and the international community about the war devastation daily